Svetovid
Svetovid
Svetovid (Suvid, Suvid, Svantevid, Svantovid, Sventovid, Zvantevith)
U slavenskoj mitologiji Svetovid, Swiatowit, Sutvid, Vid povezivan je s ratovima i proricanjem. Opisivan je kao četveroglavi bog čije su glave gledale na četiri strane. Ovako udruženih glava, on može obuhvatiti pogledom sve strane svijeta (Svevid).
Njegov konj bijele boje čuvan je u njegovom hramu i o njemu su se brinuli svećenici. Vjerovalo se da Svantovid ratuje protiv neprijatelja jašući na ovom konju. Isti konj služio je i za gatanje.
O Svantevidu su ovisili uspjesi ratnih pohoda, trgovačkih putovanja, bogatstvo žetve. U isto vrijeme on je držao jedan luk ili mač, kao simbol rata, i rog za piće.
Svantevidu su prinošene životinjske žrtve. Baltički Slaveni su ga prihvaćali kao prvog ili najvišeg boga. Vjeruje se da je dolaskom kršćanstva Svantevid i dalje ostao u slavenskom narodu kroz lik svetog Vida.
Kult o Svetovidu najviše je poštovan kod Zapadnih Slovena kod kojih se veruje da je ovo božanstvo bilo vrhovno. Svetovid je ratni bog, koji ima svoj hram u Arkoni na Rujanu. Novija istraživanja pokazuju kako je ovaj bog bio visokog ranga ne samo kod Rujanovaca, već i Rusa. Zahvaljući verziji prevoda „Velesove knjige“ iz 9. veka saznajemo da on zajedno sa Svarogom i Perunom obrazuje trojedinstvo, Svetu Trojicu.
Na Baltiku se slovensko mnogoboštvo održalo sve do 12. veka. Svetovidov kip je bio visok osam metara. Njegov hram je srušen 1168, dok su ostala svetilišta Rujanskog ostrva bila porušena u 12. i 13. veku u vreme nasilnog pokrštavanja Zapadnih Slovena, tj. prevođenja na hrišćansku veru.
Svetovidovi atributi su KONJ i PETAO. Značaj slovenskog Svetovida je prešao na Sv. Vita, dvanaestogodišnjeg dečaka koji je za vreme Dioklecijana umro kao mučenik u Rimu. Sv. Vit je zaštitnik Češke i naslikan je sa crnim petlom. Otuda poreklo petla na kulama, crkvama i kapelama. Konj je imao mantičku funkciju, moć prorokovanja, odlučivanja o ishodu ratovanja.
Samo ime Svetovid ima svoje značenje. Svent – znači svet; drugi deo imena vit – skraćenica od vitez. Neki tumači misle da vit znači duvati, vejati, te se Svetovit tumači kao „moćni dah“.
Teoretičar Čajkanović pronalazi paralelu pomenutog božanstva sa našim epskim junacima, pre svega u liku Marka Kraljevića, koji je osmišljen prema liku nekadašnjeg boga rata. Čajkanović zaključuje da je Svetovid noćno, htonsko božanstvo što potvrđuje i fiksacija za konja kao htonsko, demonsko biće, jer je Svetovid samo noću jahao.
Ovo je svakako silan bog, odnosi se na plodnost i berićet, ali je i ratni bog. Takođe je i solarno božanstvo, Bog svetla i čini važan segment velikog slovenskog Svetog Trojstva.
Коментари