Tkanje tradicije u ćemeru i dolami

U radnji ,,Crnogorska tradicionalna nošnja“ muški komplet košta 2.000 eura, a ženski 1.500. Za izradu muške nošnje potrebna su dva mjeseca, a za žensku mjesec i po, kaže naša sagovornica Ljiljana Šušić

Reporteri Pobjede obišli su dvije radnje u kojima se u Podgorici prodaju narodne nošnje. Smještene su u strogom centru grada – u Njegoševoj ulici i na Bulevaru Ivana Crnojevića, i odudaraju od okolnih butika, jer u sebi nose tradiciju, duh prošlih vremena, a ne skupocjene robne marke.

Neupućeni bi rekli da narodne nošnje ne pripadaju modernom svijetu, ali one i danas ,,žive''.

Porodična tradicija

U izlogu radnje ,,Crnogorska tradicionalna nošnja“ u Njegoševoj ulici, na lutkama stoje ručno tkane odore. Zlatni elementi, čini nam se, gotovo savršeno izvezeni, podsjećaju na vrijeme čojstva i junaštva. Ulazimo u veoma mali prostor. Pored ručno izvezene muške i ženske nošnje, vidimo i nekoliko crnogorskih kapa. Radnica nas upućuje na vlasnicu Ljiljanu Šušić koja je sašila sve što se tu može vidjeti.

Iz razgovora sa njom saznajemo da su ćemer, izvezena košulja, džamadan, dušanka samo dio rukotvorina porodice Šušić u čijoj kući se narodna nošnja pravi kao nekada.

Zanat tkanja narodnih nošnji Ljiljana je, kaže, naslijedila od majke i bake. To iziskuje mnogo vremena providenog sa iglom u koji je uvrzen zlatni konac, veliku preciznost i ljubav.

- Sve što postoji u našoj nošnji radila je moja majka Božana Šušić, a sada ja. Radim na tradicionalni način i mogu da napravim sve – od kapa, košulja dušanki, do džamadana, dolame, ćemera… – kazala je Šušić.

Radnja, prema njenim riječima, postoji ne toliko iz komercijalnih razloga, koliko iz potrebe da se sugrađani podsjete na tradiciju - na to da nošnja nije izumrla i da i dalje ima veliku vrijednost.

- Ima dosta prolaznika koji uđu u radnju, a ne znaju kako se koji dio nošnje zove. Zanimljivo im je da gledaju djelove, da se informišu o njima, raspitujući se o njihovoj simbolici. Mnogi se dive koliko je raskošna – rekla je Šušić.

Ko su kupci?

Naša sagovornica kaže da nošnju najviše kupuju Crnogorci koji žive u inostranstvu.

- Posjedovati narodnu nošnju, za nih, stvar je prestiža. Najviše ih je iz Kanade i Australije – govori Šušić, uz objašnjenje da se većina njih pridržava starih običaja poput oblačenja nošnje na ceremoniji vjenčanja.

Pored njih, kako navodi, nošnju kupuju i guslari kojima je ona neophodna oprema za nastupe, kao i i folklorna društva, a Ljiljana je uradila nošnje za Kulturno umjetničko društvo Kanjoš iz Budve. No, iako se ljudi rijetko odlučuju da kupe kompletnu nošnju, kako kaže, najčešće kupuju kape.

- Poznato je da crnogorska tradicija nalaže da se pokojnik oblači u narodnu nošnju. I danas se taj običaj, iako u manjoj mjeri, poštuje. Znamo da je naš poznati slikar Dado Đurić sahranjen u nošnji. To je ipak naša tradicija – kaže Šušić.

Ručno tkanje

U radnji „Crnogorska tradicionalna nošnja“ muški komplet košta 2.000 eura, a ženski 1.500. Za izradu muške nošnje potrebna su joj dva mjeseca, a za žensku mjesec i po.

- Kupujem niti i sama predem zlato, a svaki gajtan je od određenog broja niti. Sve radim na tradicionalni način – objašnajava Šušić, dodajući da svaki konac koji uvrze u iglu mora da provuče kroz vosak kako bi prišila zlato.

U njenoj radnji cijene kapa se kreću od 40 do 50 eura, košulja od 20 do 220 eura, koliko košta onakva kakvu je nosila knjeginja Milena, suveniri u obliku malih crnogorskih kapa sa grbom koštaju pet eura.

Nošnja u suvenirnici

Narodnu nošnju u ponudi ima i „Gift and souvenir shop“, koji se nalazi u ulici Ivana Crnojevića. Porodica Rakočević iz Bijelog Polja ručno izrađuje nošnju koja se prodaje u ovoj radnji, a njihova cijena je 2.000 eura, i kako su nam tamo kazali, na iznaneđenje mnogih vrlo dobro prolaze. Iako do sada nije kupljena kompletna nošnja, po riječima radnice Ane Mijajlović, veliki broj ljudi kupuje njene djelove, uglavnom za sahrane.

- Mnogim starim ljudima je poslednja želja da se sahrane sa nekim dijelovima narodne nošnje, stoga se najčešće uzimaju košulje, marame ili neki drugi odjevni predmet – objašnjava Mijajlović.

Pored nošnje, u ponudi se nalazi veliki broj suvenira sa nacionalnim obilježjima. Zainteresovani mogu nekome darivati magnete, časovnike, privjeske, duboreze, gusle, ručna tkanja koja izrađuje Svetlana Živković, zatim prvoklasna vina u elegantnim pakovanjima i mnogo toga drugog.

- Stranci su najbolji kupci, jer ne gledaju na cijene proizvoda, dok naši ljudi o tome vode dosta računa – rekla je Mijajlović, navodeći da za razliku od stranaca koji preferiraju predmete mašinske izrade, naši ljudi prepoznaju ručni rad i rađe ga kupuju.

Pojedini djelovi narodne nošnje

toka, dio muške nošnje

Ljiljana Šušić nam je ispričala o pojedinim djelovima narodne nošnje. Kako kaže, ženska nošnja se sastoji od kape, koja je uvijek ista. Na njoj su izvezena dva ljiljana i dvije djeteline. Košulja je izrađena od svile ili ćenara, sa zlatnim ošvicima. Povrh košulje oblače se bordo, plišane dolaktice. Dio ženske nošnje je i ćemer, koji se sastoji od pet uvezenih ploča, koje su imale po jedan tirkiz ili rubin po sredini. Ćemer je kovani ili rađen u tehnici filigrana. Suknja je rađena od tzv. kotorske svile ili krep satena. Opanci mogu biti ravni ili „dvorski“, sa štiklicama. Muška nošnja sastoji se iz kape, na kojoj može biti grb ili inicijali, košulja je sa ruskom kragnom, džamadan, dušanka i jelek. Dolama je uvijek maslinasto zelene boje. Preko dimija ide pojas, koji je tkan ili od svile, a pri tom se uvijek vodi račina da se boje uklapaju. Čarape su jako teške za izradu, šare se pletu tehnikom „ispod igle“, a boje na njima su crvena, žuta, crna.