Sutomore, grob star 5ooo godina
Grob star oko 5000 godina veliko otkriće, rijetko na prostorima Balkana
– Grob star gotovo 5.000 godina, koji je nedavno otkriven na lokalitetu Rake, ispod tvrđave Nehaj pored Sutomora, je veoma rijedak i na prostorima Balkana ih je samo nekoliko, kaže za Portal Analitika arheolog mr Mladen Zagarčanin iz Zavičajnog muzeja u Baru.
Naš sagovornik, koji je imao izuzetnu priliku da učestvuje u ovako spektakularnom otkriću, objašnjava da se grobnica datuje u 2.700 god prije nove ere. Radi se o tumulu iz ranog bronzanog doba.
-Trideset metara dugačak i 4-5 metara visok tumul imao je za cilj da obilježi mjesto na kome je izvršen ritual sahranjivanja. Nasipanjem gomile preko grobnice od kamenih ploča stvara se veza između božanstva i umrloga, a tumul štiti njegov vječni dom u kome je sahranjen u onom položaju u kom je bio kako kada se rodio, fetalnom, kaže Zagarčanin i objašnjava da takvih grobova u Crnoj Gori ima veoma malo.
-izdvojio bih Malu i Veliku Grudu i Grudu Boljevića. Nalazi su izvanredni, i pokazuju prefinjeni ukus za ukrašavanja kultnih predmeta. U sutomorskom tumulu nema metala, što je malo čudno, ali zato smo pronašli dvije kultne posude prlijepog zanatskog umjeća. Jedna je kadionica u obliku tanjira, a druga lončić ili krčag sa drškom, u obliku goluba. To us rituane posude, i stavljaju se pored pokojnika nakon rituala koji je prilično komplikovan. Postoji teza o posebnosti ove kulturne grupe na ovim prostorima, ali, vidjećemo tek treba doći do konkretnih rezultata, ističe Zagarčanin.
Radiokarbonska analiza: Arheolog naglašava da se ovaj grob datuje na osnovu radiokarbonskih analiza C14. Iste posude u Velikoj Grudi datovane su 3 200 prije nove ere. Starija datovanja su išla oko 1800 prije nove ere, ali se novim metodama sve pomjerilo i najmanje je po hiljadu godina starije. Sada imamo, kaže Zagarčanin, arheometrijske metode koje nam omogućavaju mogućnost vrmenske rekonstrukcije.
Naš sagovornik ističe da je period ranog bronzanog doba u Crnoj Gori, kome pripada ovo spektakularno otkriće, nedovoljno proučen, kao uostalom i mnoge druge faze u razvoju praistoijske civilizacije na ovim prostorima. To je vrijeme koje predstavlja stabilizaciju poslije dugog perioda prelaza iz neolita u metalno doba, kada, u nizu često arheološki neuhvatljivih talasa, prodiru ka Evropi i posebno njenom jugoistoku, indoevropski stočari iz ruskih stepa.
Ti prodori, objašnjava Zagarčanin, ne moraju nužno značiti, niti znače, potpuno uništavanje starijeg, neolitskog stanovništva. Bilo je tu, u pojedinim momentima, nesumnjivo i spaljivanja naselja, pljački i potpunog uništavanja. Ipak, u toku dugog procesa ovih i sličnih kretanja, došlo je konačno do sažimanja, simbioze, starog zemljoradničkog elementa neolita, sa pridošlicama koje sa sobom donose svakako primitivniju materijalnu kulturu, ali isto tako i savršeniju i razvijeniju patrijarhalnu organizaciju, a zajedno s tim i nove elemente u jeziku.
Tumuli- grobovi plemenske aristokratije: Tako bi bronzano doba, onako kako to misle mnogi arheolozi balkanskih zemalja, predstavljalo period indoevropeizacije domorodačkog stanovništva, vrijeme u kojem se i stvara osnova za kasniji razvoj širih starobalkanskih etničkih grupacija kao što su Iliri, Tračani, a eventualno i Dako-Mizijci, južno od Save i Dunava, a sjeverno od Dunava u kasnijoj Dakiji - Dačani i Geti.
Zagarčanin naglašava da je to period jake socijelne diferencijacije unutrar zajednica, početka upotrebe kvalitetnijeg oruđa, nakita i drugog. Polarizacija u društvu stvara novi sloj bogatijih, koju nazivamo plemenskom aristokratijom.
Povlašteni položaj unutar zajednice vuče za sobom privilegije, a jedna od njih je i sahranjivanje kao vid poštovanja prema umrlome i povezivanju sa onostranim. Tako nastaju veliki grobovi koje zovemo gomilama ili tumulima (Mogila, Gromila…) u kojima se sahranjuje uglavnom kneževska aristokratija. Takav je grob na loklaitetu Mogila na Raku, kod Sutomora, ističe arheolog.
Naš sagovornik na kraju kaže da je sav posao oko rada na ovom lokalitetu išao dobro i zahvaljujući organizaciji Uprave za zaštitu kulturnih dobara na čelu sa direktorkom Snježanom Simović.
-Zatečen sam agilnošću zaštitarske institucije u Crnoj Gori jer nisam navikao da se sve tako efikasno obavlja. Uprava je formirala komisiju na čelu sa arheologom Miletom Bakovićem i konzervatorom Zdravkom Gagovićem. Ova novooformirana institucija je toliko brzo i nebirokratski reagovala da smo mi, za samo nekoliko sati, imali riješene sve potrebne pravne regulative, što je spasilo ovaj nemjerljivo vrijedan arheološki lokalitet , naglašava Zagarčanin.
– Grob star gotovo 5.000 godina, koji je nedavno otkriven na lokalitetu Rake, ispod tvrđave Nehaj pored Sutomora, je veoma rijedak i na prostorima Balkana ih je samo nekoliko, kaže za Portal Analitika arheolog mr Mladen Zagarčanin iz Zavičajnog muzeja u Baru.
Naš sagovornik, koji je imao izuzetnu priliku da učestvuje u ovako spektakularnom otkriću, objašnjava da se grobnica datuje u 2.700 god prije nove ere. Radi se o tumulu iz ranog bronzanog doba.
-Trideset metara dugačak i 4-5 metara visok tumul imao je za cilj da obilježi mjesto na kome je izvršen ritual sahranjivanja. Nasipanjem gomile preko grobnice od kamenih ploča stvara se veza između božanstva i umrloga, a tumul štiti njegov vječni dom u kome je sahranjen u onom položaju u kom je bio kako kada se rodio, fetalnom, kaže Zagarčanin i objašnjava da takvih grobova u Crnoj Gori ima veoma malo.
-izdvojio bih Malu i Veliku Grudu i Grudu Boljevića. Nalazi su izvanredni, i pokazuju prefinjeni ukus za ukrašavanja kultnih predmeta. U sutomorskom tumulu nema metala, što je malo čudno, ali zato smo pronašli dvije kultne posude prlijepog zanatskog umjeća. Jedna je kadionica u obliku tanjira, a druga lončić ili krčag sa drškom, u obliku goluba. To us rituane posude, i stavljaju se pored pokojnika nakon rituala koji je prilično komplikovan. Postoji teza o posebnosti ove kulturne grupe na ovim prostorima, ali, vidjećemo tek treba doći do konkretnih rezultata, ističe Zagarčanin.
Radiokarbonska analiza: Arheolog naglašava da se ovaj grob datuje na osnovu radiokarbonskih analiza C14. Iste posude u Velikoj Grudi datovane su 3 200 prije nove ere. Starija datovanja su išla oko 1800 prije nove ere, ali se novim metodama sve pomjerilo i najmanje je po hiljadu godina starije. Sada imamo, kaže Zagarčanin, arheometrijske metode koje nam omogućavaju mogućnost vrmenske rekonstrukcije.
Naš sagovornik ističe da je period ranog bronzanog doba u Crnoj Gori, kome pripada ovo spektakularno otkriće, nedovoljno proučen, kao uostalom i mnoge druge faze u razvoju praistoijske civilizacije na ovim prostorima. To je vrijeme koje predstavlja stabilizaciju poslije dugog perioda prelaza iz neolita u metalno doba, kada, u nizu često arheološki neuhvatljivih talasa, prodiru ka Evropi i posebno njenom jugoistoku, indoevropski stočari iz ruskih stepa.
Ti prodori, objašnjava Zagarčanin, ne moraju nužno značiti, niti znače, potpuno uništavanje starijeg, neolitskog stanovništva. Bilo je tu, u pojedinim momentima, nesumnjivo i spaljivanja naselja, pljački i potpunog uništavanja. Ipak, u toku dugog procesa ovih i sličnih kretanja, došlo je konačno do sažimanja, simbioze, starog zemljoradničkog elementa neolita, sa pridošlicama koje sa sobom donose svakako primitivniju materijalnu kulturu, ali isto tako i savršeniju i razvijeniju patrijarhalnu organizaciju, a zajedno s tim i nove elemente u jeziku.
Tumuli- grobovi plemenske aristokratije: Tako bi bronzano doba, onako kako to misle mnogi arheolozi balkanskih zemalja, predstavljalo period indoevropeizacije domorodačkog stanovništva, vrijeme u kojem se i stvara osnova za kasniji razvoj širih starobalkanskih etničkih grupacija kao što su Iliri, Tračani, a eventualno i Dako-Mizijci, južno od Save i Dunava, a sjeverno od Dunava u kasnijoj Dakiji - Dačani i Geti.
Zagarčanin naglašava da je to period jake socijelne diferencijacije unutrar zajednica, početka upotrebe kvalitetnijeg oruđa, nakita i drugog. Polarizacija u društvu stvara novi sloj bogatijih, koju nazivamo plemenskom aristokratijom.
Povlašteni položaj unutar zajednice vuče za sobom privilegije, a jedna od njih je i sahranjivanje kao vid poštovanja prema umrlome i povezivanju sa onostranim. Tako nastaju veliki grobovi koje zovemo gomilama ili tumulima (Mogila, Gromila…) u kojima se sahranjuje uglavnom kneževska aristokratija. Takav je grob na loklaitetu Mogila na Raku, kod Sutomora, ističe arheolog.
Naš sagovornik na kraju kaže da je sav posao oko rada na ovom lokalitetu išao dobro i zahvaljujući organizaciji Uprave za zaštitu kulturnih dobara na čelu sa direktorkom Snježanom Simović.
-Zatečen sam agilnošću zaštitarske institucije u Crnoj Gori jer nisam navikao da se sve tako efikasno obavlja. Uprava je formirala komisiju na čelu sa arheologom Miletom Bakovićem i konzervatorom Zdravkom Gagovićem. Ova novooformirana institucija je toliko brzo i nebirokratski reagovala da smo mi, za samo nekoliko sati, imali riješene sve potrebne pravne regulative, što je spasilo ovaj nemjerljivo vrijedan arheološki lokalitet , naglašava Zagarčanin.
Коментари