Ezoterisni simboli


EZOTERIČNI SIMBOLI











    Simboli su u ljudskoj istoriji, kao i danas u društvu imali veliki značaj. Uvek je neko u njima video skrivena značenja, a pogotovo značenja koja su davala veliku moć onima koji su ih razumeli i znali kako da koriste. Ovde ćemo vam predstaviti simbole koji su imali najveći uticaj u svetu ezoterije.


PENTAGRAM

   Pentagram je simbol koji se često pogrešno tumači i najneshvaćeniji je.simbol. Dugo je bio povezan sa magijom i misterijom. To je najjednostavniji oblik zvezde koji se može nacrtati iz jednog poteza. Nekada se naziva i beskonačan čvor. Druga imena su Goblinski Krst,  Pentalfa, Veštičje stopalo, Đavolja Zvezda.
    Dugo se veruje da je pentagram vrlo moćna protekcija od zla i demona, prema tome simbol je zaštite i bezbednosti i nosi se kao amajlija za uopšte sreću. Stara američka narodna pesma Green Grow the Rushes, se odnosi na pentagram iznad vrata i prozora. Pet je simbol kod tvojih vrata (Five is the symbol at your door.). Potencija i asocijacija pentagrama je evoluirala kroz istoriju. Danas je uglavnom to sveprisutni simbol Neo-Pagana sa dubokim magijskim i paganskim značenjem i simbolikom.
    Simbol Pentagram se danas pripisuje mnogim značenjima, iako su mnoga značenja postavljena u ne tako dalekoj, vrlo bliskoj prošlosti. Ipak on je korišćen kroz istoriju u mnogim kontekstima.
    Najranija poznata upotreba Pentagrama datira još iz doba Uruk 3500 godina pre nove ere u Ur of the Chaldees u antičkoj Mesopotamiji gde je nađen na crepovima zajedno sa drugim znacima perioda koji je povezan sa najranijim poznatim razvitkom pisanog jezika.
   U kasnijim periodima Mespotamijske umetnosti pentagram je korišćen u kraljevskim spisima i bio je simbolika imperijalističke moći koja se produžuje ka 4 strane sveta. Među Jevrejima, simbol je pripisan Istini i pet knjiga Pentateuch-a. 
    Često se pogrešno naziva Solomonov pečat, iako je njegova upotreba bila paralelna sa heksagramom. U Antičkoj Grčkoj, naziva se Pentalpha, prema tome što se sastoji od 5 slova A. Za razliku od ranijih civilizacija, Grci generalno nisu dodavali neka druga simbolična značenja svojim slovima u azbuci, mada su određeni simboli postali povezani sa oblicima ili pozicijama Grčkih slova (npr. Gammadion, Alpha-Omega). Geometrija pentagrama i njegove metafizičke asocijacije su istraživane od strane Pitagorejaca (posle Pitagore 586-506 g.p.n.e) koji ga je smatrao za amblem perfekcije i savršenstva. Zajedno sa drugim otkrivenim znanjem geometrijskih figura i proporcija, prešao je u post-Helensku umetnost gde se zlatna proporcija može videti u dizajnu nekih hramova.
    Rani Hrišćani su atributirali pentagram sa 5 rana Hrista, od tada pa do srednjovekovnih vremena, bio je manje značajan Hrišćanski simbol. Pre vremenaInkvizicije, nije bilo zlih povezanosti sa pentagramom. Pre je njegov oblik podrazumevao Istinu, religiozni misticizam i rad i delo Stvaraoca. Car Konstantin I koji nakon što je dobio pomoć Hrišćanske crkve u svojem vojnom i religioznom preuzimanju Rimskog carstva 312 god,je koristio pentagram zajedno sa Či-ro simbolom (simboličan oblik krsta) u svom pečatu i privesku.
    Ipak, krst (simbol patnje) je radije nego pentagram (simbol Istine) bio korišćen od strane crkve koja je naknadno došla do moći i čija manifestacija sudbine je bila da Uzurpira vrhovnu moć Rimskog carstva.
    Godišnja crkvena gozba Epifanije,proslavljajući posetu tri Mudraca detetu Isusu kao i Crkvena misija da se donese istina 'Gentiles' je imala pentagram za simbol, (iako je u današnje vreme simbol promenjen u petokraku zvezdu zbog reakcije na Neo-Pagansku upotrebu pentagramu, i druge).
    U legendi Sir Gawaina i Zelenog viteza, pentagram je bio Sir Gawainov glif (glyph) upisan u zlato na njegovom štitu, simbolizirajući 5 viteških vrlina - Velikodušnost, Učtivost, Čednost (Devičanstvo, Čistota, strogost stila), Viteštvo, Pobožnost.
    U srednjevekovnom dobu, beskrajni čvor je bio simbol Istine i bio je zaštita od demona. Korišćen je kao amajlija za ličnu zaštitu i da čuva na prozorima i vratima.Pentagram sa jednim krakom nagore simbolizuje leto, sa dva kraka nadole bio je simbol za zimu. Tokom dugog perioda Inkvizicije bilo je mnogo proglašavanja i objavljivanja laži i optužbi u interesu pravovernosti i eliminacije jeresa, krivoverja. Crkva je zaostala u periodu pravog diabolizma svega što se protivilo. Pentagram je viđen kao mogućnost da se simboliše Đavo u obliku Jareće glave i Bafometa i baš za obožavanje tog Bafometa su Inkvizicijsti optužili Templare. Dominikanci u Inkviziciji su skrenuli pažnju sa Hrišćanskih jeretika na Paganske Veštice, na one koje su kao prihvatile Hrišćanstvo ali i dalje pratile staru religiju i na mudre (Veštce, Magove i sl.) među njima. U čišćenju Veštica, drugi rogati bogovi kao što su Pan postali su ekvivalent Đavolu (Hrišćanskom konceptu) i pentagram narodni simbol zaštite, po prvi put u istoriji, je ujednačen sa zlom i naziva se Veštičje stopalo. Stara religija i simboli su otišli pod zemlju od straha koji je crkva ulivala, i tu su i ostali da venu, vekovima. U osnivanju Hermeticizma, u tajnim društvima zanatlija, umetnika i učenih ljudi daleko od očiju crkve i njene paranoje, proto-nauka alhemije se razvila zajedno sa svojom okultnom filozofijom i skrivenim, kriptičnim simbolizmom. Grafički i geometrijski simbolizam je postao vrlo bitan i period renesanse se 'podigao'.
    Koncept mokrokosmičkog sveta Čoveka kao analogija makrokosmu, višem univerzumu duha elementalne materije je postao deo tradicionalnog zapadnog učenja, dok je dugo dugo bio u istočnoj filozofiji.Pentagram zvezda Mikrokosma, je simolizirala čoveka u Mikrokosmu, predstavljajući u analogiji Makrokosmički univerzum.
    Pravilan (okrenut krak na gore) pentagram ima sličnosti sa čovekom sa nogama i rukama raširenim. U Tycho Brahe-ovom Calendarium Naturale Magicum Perpetuum (1582) pojavljuje se pentagram sa čovečjim telom određenim, i u Hebrejskom za YHSVH asociran je sa elementima. Ilustracija Braevog savremenika Agripe (Henry Cornelius Agrippa von Nettesheim) je u sličnim proporcijama i prikazuje 5 planeta i Mesec, u centralnoj tački, genitalijama. Druge ilustracije perioda od Roberta Fluda (Robert Fludd) i Leonarda da Vinčija pokazuju geometrijske veze čoveka i univerzuma.
    Kasnije, pentagram je postao simbolika veze između glave i 4 člana i otuda čista koncentracija biločega (ili duha) do 4 tradicionalna elementa materije, zemlja, voda, vazduh, vatra - Duh je suština.
    U slobodnom Masonstvu, čovek kao Microprosopus je bio i ostao asociran sapetokrakim Pentalpha. Simbol je korišćen, isprepleten i uspravan za sedećeg Gospodara kolibe (kuće). Geometrijske osobine i struktura Beskrajnog čvora su cenjeni i simbolijski uneti i objedinjeni u kompase ugla 72 stepena, Masonski amblem predanosti i dužnosti. Porekla slobodnog masonstva su izgubljena u dubini istorije, zamućena od strane tradicionalne majstorske tajnosti reda, ali postoje znaci kroz istoriju o postojanju ovakvih i sličnih majstorskih udruženja i ritual i simbolizam koji je ostao poznat samo nekolicini, i istorija pentagrama je ostala zatvorena u istoj vrsti misterije. Ženska grana Masonstva koristi petokraku Istočnu zvezdu sa dva kraka na gore kao njihov amblem. Svaki krak pamti junakinju biblijske nauke.
    Nijedna poznata grafička ilustracija pentagrama povezanosti sa zlom se ne pojavljuje sve do 19. veka. Eliphas Levi Zahed (ustvari pseudonim Alfonsa Luis Konstanta, odkaluđerenog francuskog katolika Abb) ilustrira pravilan pentagram mikrokosmičkog čoveka pored obrnutog pentagrama sa jarećom glavom Bafometa. Ova ilustracija i prirašćivanje je dovelo do koncepta različitih orijentacija pentagrama dobra i zla.
    Protiv Racionalizma 18-og veka došla je reakcija u 19-om veku sa rastom novog misticizma dosta zahvaljujući Svetoj Kabali (Holy Qabalah), antička usmena tradicija Judeizma vezana za kosmologiju Boga i univerzuma i moralne i okultne istine njihove veze sa čovekom. 
    To i nije toliko religija koliko sistem razumevanja baziran na simbolizmu i numeričkim i azbučnim vezama reči i koncepata, Gematria.
   Zlatno doba je učinilo mnogo da Hermetička Kabala uznapreduje i raširi njeno korenje po svetu u svom vremenu snage (od 1888 do početka Prvog Svetskog rata) kroz spise i radove mnogih pristalica došle su neke od mnogih važnih ideja današnjeg Kabalizma filozofije i magije. 1940-te godine Gerald Gardner je usvojio pentagram sa dva kraka na gore kao pečat (sigil) drugog stepena inicijacije u novo nastalim, Neo-Paganskim ritualnim Veštičarenjem, kasnije poznato kao Wicca. 
    Pentagram sa jednim krakom na gore zajedno sa trouglom takođe vrhom na gore predstavlja treći stepen inicijalizacije. (Sa trouglom vrha na dole predstavlja prvi stepen). Tek od kasnih 1960-ih godina pentagram se ponovo nosi kao amajlijski simbol. 
    Zajedno sa događajima, sa rastom popularnosti i interesa za veštičarenje i Viku i publikacijom mnogih knjiga (uključujući i nekoliko romana) na tu temu,došlo je do reakcije crkve. U svojoj krajnosti, jedan aspekat reakcije bio je establišmentu satanističkog kulta - Satanine Crkve - od Anton La Vaya. Za svoj amblem, ovaj kult je usvojio obrnuti pentagram nakon slike Bafometa Eliphas Levia. 
    Reakcija Hrišćanske crkve bila je da osudi kao zlo sve one koji su uzeli Pentalphu za simbol pa čak i da proglase sam simbol za čisto zlo, baš kao što je bio i stav ljudi prema svastici posle rata.

    Razlika između krak na gore i krak na dole oblika pentagrama postala je akcentirana, naglašena u glavama pagana i dovela do koncepta belog i crnog veštičarenja, bele i crne magije. Oni koji su uzeli ispred svega jak lični etički kod Vike, 'I ne povredi nikoga, radi šta želiš' ('An it harm none, do what you will') nisu želeli da budu rascepani istom rukom kao i satanisti čija je filozofija jedna od dominacija duhom od strane fizičkog tela - prioritet materije i fizičkog postojanja.
     Stoga, uprkos upotrebi i različitim značenjima obrnutog pentagrama kao simbol Gardnerove inicijacije, drugi Vikanci, primetno u Sjedinjenim Američkim Državama gde fundamentalisti Hrišćani su poprilično agresivni prema onima koji ne dele verovanja sa njima, su protiv svake upotrebe simbola. Kažu da čak i upotreba pravilnog pentagrama dovodi do socijalne diskriminacije protiv pagana u nekim zajednicama.
    Drugačije, pentagram ili pentakl je postao čvrsto ustanovljen kao uobičajeni Neo-Paganski i Wiccanski simbol, postizajući mnogo aspekata mistike i asocijacije za koje se danas često misli da su antički folklor.
    Starost i antičnost pentagrama je sigurna njegova značenja i asocijacije su evoluirale i bivale obogaćene kroz istoriju. Njegova upotreba u modernom paganizmu kao simbol grupe je od iste važnosti kao i krst u istoriji Hrišćanstva i više u sveprisutnosti i atributiranim značenjima leži potencijal nego u antičnosti.Od svesti stavova prema zemlji i poštovanja života modernih Pagana je već došlo do pomeraja ka zaštiti i sačuvanju ekologije i resorsa naše planete. Možda će oni videti zoru novog doba nade ili možda samo kraj doba ljudi.
    Pentagram se javlja u dva oblika: kao petougao i kao zvezda (deset uglova). Simbolika mu je mnogostruka, ali se uvek temelji na broju pet koji izrazava jedinstvo nejednakih delova. Pentagram je zato mikrokosmos. Pet krakova pentagrama usklađuju u plodnom spoju brojku 3 koja označava muški princip i brojku 2 koja odgovara ženskom principu. Simboliyuje, dakle, androginost. Služi kao znak raspoznavanja članovima istog društva: u antici,na primer, pitagorejcima. Pentagram je jedan od ključeva koji otvaraju put do tajne. 
    Pentagram znači i brak, sreću, ispunjenje. Nekada se smatrao simbolom savršene ideje. Prema Paracelzusu pentagram je jedan od najmoćnijih znakova. Pitagorejski pentagram - koji je u Evropi postao pentagram gnostičkog Hermesa - ne javlja se samo kao simbol spoznaje, nego i kao sredstvo vračanja i sticanja moći. Likove pentagrama upotrebljavali su čarobnjaci za praktikovanje svoje moći: bilo je pentagrama ljubavi, uroka itd. 
    Ako pentagram nije petougao, nego petokraka zvezda, u masonskom predanju se naziva Plamenom zvezdom. Uz određenu ogradu Ž.Buše navodi ovo Ragonovo tumačenje: Kod Egipćana je ona (plamena zvezda) bila slika Izidinog i Sunčevog sina, tvorca godišnjih doba, te amblem kretanja; slika onog Horusa, simbol pramaterije, nepresušnog izvora života, slika one iskre svete vatre, koja je univerzalno seme svih bića. Za masone ona je amblem Genija koji dušu uzdiže do velikih stvari. Pentagram je bio omiljeni simbol pitagorejaca. Ucrtali bi taj simbol na svoja pisma kao pozdrav, i to je odgovaralo latinskoj reči vale. Pentagram se nazivao i ugeia; boginja Higija bila je boginja zdravlja; svako od slova koja čine tu reč postavljalo se na jedan vrh pentagrama. Pentagram izražava neku moć koja je stvorena sintezom komplementarnih sila.
    Pentagram je moćan simbol protekcije i balansa, i svaki od krakova ili tačaka predstavlja 5 elemenata (4 ispoljavajuća elementa zajedno sa ujedinjujućim elementom Duha). 
    Pentagram okrenut sa krakom na gore predstavlja red, sa svim na svom pravom mestu.U ovome je Duh prikazan gore, iznad ostalih elemenata - meso je podređeno Duhu. Obrnuti pentagram može biti simbol zla (na isti način na koji je prikazan i obrnuti krst), gde Duhom vladaju materijalni elementi. U određenim paganskim religijama baziranim na prirodi, obrnuti pentagram je dobrotvoran simbol gde predstavlja muško božanstvo, Rogatog Boga, koji je popzitivna sila. U ovom slučaju su dva kraka koja su okrenuta nagore stilizacija božijeg izgleda. 
Zbog toga što pentagram sa krakom nagore predstavlja sile i gradivne blokove prirode u ispravnoj manifestaciji, poseduje vrlo smirujuć, harmoničan uticaj. 
Fizički svet je finalna kristalizacija viših sila, i tako manifestovani svet (kao sto je Malkhut, Kabbalista) i element Zemlja se smatraju za kompoziciju drugih elemenata. Pošto je pentagram predstav spajanja elemenata u jedno, nekada se koristi i za predstavljanje elementa Zemlje. Primeri ovoga uključuju elementalne alate Ceremonijalne Magije, gde je pentakl (disk na kome je upisan pentagram) odgovara Zemlji, i Tarot,gde je serija pentakla (suit of pentacles) Zemljana serija ili špil. 
    Pentagram predstavlja mikrokosmos i unutrašnje energije, dok heksagram predstavlja makrokosmos i spoljašnje energije. Pentagrami se često mogu naći u prirodi, u cveću ili kristalizovanim oblicima, na primer, njihov oblik se može koristiti za crtanje ljudske figure sa torzom i udovima u pravilnoj proporciji, kao što je ukazao na to Leonardo Da Vinčijev (1452-1519) poznati crtež 'Vitruvijanskog čoveka' (napravljenog oko 1492 i nazvanog po raspravi o proporcijama muškog čovečijeg oblika od strane antičkog Rimskog arhitekte Vitruvija (Vitruvius)). 
Kao ekspresija broja 5 i u njegovom dinamičkom aspektu, pentagram je povezan sa sefira Geburah na Drvetu Života. Takođe predstavlja 5 Hinduističkih elemenata ili Tattva (Prithivi - Zemlja, Apas - Voda, Vayu - Vazduh, Tejas - Vatra i Akasha - Duh), i 5 elementalnih aktiviteta Kineske filozofije (Zemlja, Metal, Voda, Drvo i Vatra). 
    Pentagram je jednopotezan (npr. može se nacrtati iz jednog puta bez odvajanja olovke od papira, tako da se lako crta u vazduhu sa magijskim alatom, krećući od bilo koje od 5 tačaka krakova i pomerajući u bilo koja dva pravca. Nije iznenađujuće to što je pentagram važan simbol u Magiji, i može se crtati u invocirajućim i terajućim oblicima. Vrlo važan pročišćujući i protektivni ritual. 

PENTAGRAM: Odbrana od zlih džina

    Kako deluje: Pentagram služi za odbranu od zlih duhova i demonskih sila ili se koristi za njihovo potčinjavanje. Time se podstiče bolje zdravlje, samopoštovanje i unutrašnji razvoj. Ali pentagram se koristi i za čaranje, bajanje, a smatra se da je posebno opasan u polukrugu ili kad su mu dva kraka okrenuta prema gore (to je obeležje veštica).
    Njegova istorija: Pentagram je poznat pod razlicitim imenima: zvezda veštica, vešticin krst, vukodlakova noga, pentakel, betlehemska zvezda, čarobnjakova zvezda, plamena zvezda. Ponekad se upotrebljava za predstavljanje Alfe i Omege Kristove kao i njegovih pet svetih rana. Cigani pentagram nazivaju zvezdom mudrosti i njegovo značenje dokazuju time što popreko razrezana jabuka svojim semenkama i njihovim sedištima stvarno izgleda kao pentagram.
    Smatra se da nemački naziv Drudenfuss potiče od Torove kćerke Thrud. A Thrud znači moć i silu. Ona je posedovala moć da se pretvori u labuda čiji je otisak noge sličan pentagramu.
    Po predanju znak pentagrama se mora nacrtati u jednom potezu, što podseca na alhemičarsko pravilo da se započeti rad na nekom 'velikom delu' ne sme prekinuti.

AGRIPIN PENTAGRAM: Protiv negativnih sila

    Kako djeluje:
Ovaj simbol predstavlja snažnu zaštitu protiv svih neprijateljskih i negativnih sila. On pomaže čoveku da sam otkrije vlastitu vrednost, da nađeunutraššnji mir, sreću i zadovoljstvo.

   Njegova istorija:
Jednu varijantu pentagrama stvorio je Hajnrih Kornelije Agripa od Neteshajma. Zajedno sa Paracelzusom on se ubraja u najpoznatije srednjovekovne alhemičare.
    Agripin pentagram predstavlja golog muškarca čijih je pet 'ugaonih tačaka' - glava, ruke i noge - postavljeno na ugaone tačke pentagrama. Ostalo je nerazjašnjeno šta tako razapeti čovek zapravo predstavlja - je li to obgrlio svet, je li povezan sa tačkom života ili prikazuje svetoga Pavla okovanog u lanac ljubavi i mudrosti Božije. U svakom slučaju pentagram slikovito predstavlja povezanost čoveka i mikrokosmosa čovekovog sveta koji je, po učenju hermetičara, refleksija i odraz makrokosmosa, odnosno čitavog univerzuma. Jer, spoznati čovekov mikrokosmos znači istovremenu spoznaju i makrokosmosa i tajni postojanja.


HEKSAGRAM

    Taj lik sastavljen od dva jednakostranična trougla postavljena jedan preko drugog tako da je vrh jednog okrenut prema gore, a vrh drugog prema dole, čineći šestokraku zvezdu, jedan je od najuniverzalnijih simbola. U Indiji susrećemo šestokraku zvezdu pod imenom Jantra; kod Jevreja, hrišćana i muslimana pod imenom Solomonov pečat. Nalazimo je i u gliptici srednjoameričkih civilizacija. U hermetičkoj filozofiji predstavlja sintezu evolutivnih i involutivnih sila, koja nastaje prodiranjem jednog trojnog sastava u drugi. Indijsko predanje u tome vidi sjedinjenje Šive i Šakti, ili temeljnu hijerogamiju. Psihološki, prema Jungu, to jedinstvo suprotnosti simbolizuje jedinstvo ličnog i prolaznog sveta. Napokon sjedinjenje duše s bogom cilj je svih religija.
    Heksagram je kao kineski simbol sasvim drugačiji. Kineski heksagrami su sakupljeni u knjizi Ji Đing, poznatoj pod imenom Knjiga promena. Izgleda da jedino ta knjiga nije bila spaljena kad su bile uništene filozofske knjige po naredbi Kin ŠeHuang Tija (Qin She Huang Di) u III veku pre n.e. Prema Masperou, ona potiče iz VIII ili VII veka. Heksagrami su likovi sastavljeni od šest crtica. Te crtice su neisprekidane ( _ ) ili isprekidane (--) i predstavljaju dao ili opšte načelo koje označava poredak. Neisprekidane linije u heksagramu simbolizuju sunce, toplo, delovanje, muški element, neparni broj, jang. Svaka isprekidana linija predstavlja suprotno - hladno, pasivnost, ženski element, parni broj, jin. Heksagrama ima 64 (slika desno); prva dva su:

jedan isključivo- jang 
što znači da se sastoji samo od neisprekidanih linija koje predstavljaju oca, snagu,sunce;

drugi isključivo - jin
sastavljen samo od isprekidanih linija,a simbol je majke, pasivnosti, meseca.

    Ostala 62 simbola se sastoje od neisprekidanih i isprekidanih elemenata, najčešće u nejednakoj razmeri, s izuzetkom.

simbola br. 11
koji predstavlja blagostanje, čast, slobodoumnost.

i simbola br. 12
koji predstavlja prepirke, nesreće, zloba

    Prema onome što znamo o drevnoj kineskoj misli, red u svetu uspostavljen je uravnoteženjem dva principa jina i janga ili tačnije, mutacijom. Simboličnosastavljanje heksagrama podešavanjem linija samo po sebi simbolizuje stanje ili dao koje upravlja svetom i bićima i tako daje elemente koji mogu biti temelj jednog shvatanja sveta, logičke klasifikacije stvari, a mogu čak proniknuti njihovu bit. Heksagrami su simboli složeni od geometrijskih formula, a odnose se na idealne i trajne praoblike; čitanje heksagrama omogućuje neku vrstu psihoanalize koja se ne temelji na subjektivnom tumačenju učitelja, nego na brojčanoj kombinaciji linija. Stari su Kinezi tvrdili da, poznavajući Ji Đing i neprestano ga produbljujući, mogu otkriti tajna bića i stvari, predskazati njihovo ponašanje i donekle njima upravljati.

Solomonov Pečat

    Solomonov pečat čini šestokraku zvezdu, sačinjenu od dva jednakostranična međusobno ukrštena trougla. Taj lik prava je suma hermetičke misli. Sadrži, prvo,četiri elementa: trougao s vrhom prema gore predstavlja vatru; trougao s oborenim vrhom vodu; trougao vatre sa okrnjen osnovicom trougla vode označava vazduh; nasuprot tome, trougao vode okrnjen osnovicom trougla vatre odgovara zemlji. Sve to ujedinjeno u šestouglu predstavlja sveukupnost elemenata univerzuma. Uzmu li se četiri postrane tačke zvezde, na kojima su zgodno smeštena četiri temeljna svojstva materije, otkrivaju se odnosi između četiri elemenata i svojstava suprotstavljenih dva po dva: Uz vatru idu vruće i suvo, uz vodu vlažno i hladno, uz zemlju hladno i suvo, uz vazduh vlažno i vruće. Variranje tih sklopova proizvodi raznovrsnostmaterijalnih bića.
    Tako se Solomonov pečat ukazuje kao sinteza suprotnosti i izraz kosmičkog jedinstva. Solomonov pečat obuhvata, takođe prema hermetičkom predanju, i sedam osnovnih metala, to jest sveukupnost metala, kao i sedam planeta u kojima je sažeta sveukupnost neba. U centru su zlato i Sunce; na gornjem su vrhu srebro i Mesec; na donjem olovo i Saturn; na gornjem desnom vrhu bakar i Venera, na donjem živa i Merkur; na gornjem levom vrhu gvožđe i Mars,a na donjem kalaj i Jupiter. Na osnovi tog šestougla mogla bi se uvišestručiti igra odnosa među elementima, svojstvima, metalima i planetama s njihovim raznim lestvicama simbola. Celokupna misao i trud alhemije se sastoje u tome da se postigne preobražaj nesavršenog, koje je na periferiji, u jedinstveno savršenstvo, koje je u centru, a koje simbolizuje zlato i Sunce. Svođenje mnogostrukog na jedno, nesavršenog na savršeno, san svih naučnika i filozofa, izraženo je u Solomonovom pečatu. Neki tumači nisu oklevali da pređu s materijalnog plana na duhovni plan i da u alhemijskom Velikom delu vide askezu i mistiku kojima je cilj da biće, podeljeno između njegovih brojnih sklonosti, vrate sjedinjenosti s njegovim božanskim principom.

Jednopotezni Hexagram (Unicursal Hexagram)



    Jednopotezni Heksagram se tako naziva zbog toga što se može nacrtati iz jednog poteza bez prekida. Ovo je vrlo važno u ritualnoj magiji, gde je kontinualna linija preferirana više nego prekinut pokret.

Simbol je izveden od strane Zlatne zore (Golden Dawn), a kasnije adaptiran od strane Aleister Crowley-a kao zamisao od ličnog značaja. Često ga nose Thelemiti kao znak religijske identifikacije i prepoznavanja.

Stvoren je u svrhu crtanja figure jednim potezom, kao što su ostali magični poligoni kreirani - pentagram je jedan od primera. Ovo je od velikog značaja u ritualnoj magiji kada se moraju praviti invocirajući i terajući heksagrami.

Kraulijeva adaptacija Jednopoteznog heksagrama je postavila ružu sa pet latica, simbolizirajući pentagram (i božansku ženstvenost), u centar; simbol u celosti stvara 11 (5 latica ruže + 6 tačaka heksagrama), broj božanskog jedinstva.


Haos zvezda ( haos tačka, haosfera)

    Haos zvezda je žbicasta naprava sa osam jednako udaljenih strela koje isijavaju iz centralne tačke. Originalno potiče od strane pisca fantastike noveliste Michael Moorcock-a kao simbol haosa (bezgranične mogućnosti). Haos točak je usvojen kao simbol Haos magije. Trenutni zaobljeni oblik je izveden od strane autora i haos magičara Peter Carroll-a.



ANKH

    Ankh je magični krst ili čvor, nazvan Živi (od Nem Ankh), i često se upotrebljava u ikonografiji suprotnosti. Svojim ovalom iznad krsta mogao bi makrokosmički da predstavlja sunce,nebo,zemlju, a mikrokosmički čoveka. Najčešće se tumači kao znak koji izražava pomirenje suprotnosti ili sjedinjenje aktivnog i pasivnog načela, što, čini se, dobro potvrđuje činjenica da u ležećem položaju predstavlja dvostruka seksualna obeležja; kao i indijska predstava androgina, uspravljenog na lotosovom cvetu i veoma realistički izvedenog.
    Tumačen na tradicionalniiji način, on je, prema Šandoru (Champdor), simbolmiliona godina budućeg života. Njegov krug je savršena slika onoga što nema nema ni početka ni kraja; predstavlja dušu koja je večna,jer je proizašla iz duhovne supstance bogova. Krst prikazuje stanje transa u kojem e borio inicijant; ili tačnije, on predstavlja stanje smrti i raspeće izabranika, pa su u nekim hramovima sveštenici inicijanata polegali na krevet u obliku krsta... Onaj ko je posedovao geometrijski ključ ezoteričkih misterija, čiji je simbol upravo taj krst sa drškom, znao je da otvori vrata sveta mrtvih i mogao je da otkrije skriveni smisao večnog života.
    Bogovi i kraljevi, a gotovo uvek Izida, imaju u ruci taj krst kao znak da drže život i da su besmrtni. Pokojnici ga drže u ruci u času psihostazije ili kad su na sunčevoj barci kao znak da mole od bogova tu besmrtnost. Ankh je simbolizovao i središte iz kojeg teku božanske osobine i napici besmrtnosti: uhvatiti ga u ruke značilo je napiti se na samim izvorima. Krst se ponekad držao odozgo, za dršku - naročito za vreme pogrebnih svečanosti: tada je oblikom podsećao na ključ; on je i bio ključ koji je otvarao vrata grobnice na Polju Ialou, u svet večnosti. Ponekad se krst sa drškom drži posred čela, među očima: takav uvodi inicijanta u misterije i obaveze tajne: tim se ključem tajne zatvaraju pred profanima. Ako bi onaj, koji je uživao u najvišem viđenju, koji je bio obdaren vidovitošću i koji je probio koprenu onostranog, pokušao otkriti misteriju, zauvek bi ga izgubio.
    Ključ sa drškom se često, kao simbol večnosti, poredi sa Izidinim čvorom. To nije zbog pravaca pravih linija koje se u mašti produžavaju u beskraj, već zato što se linije savijaju u zatvorenu krivu u kojoj se susreću. taj prsten simbolizuje beskonačnu životnu energiju poistovećenu sa Izidom, odakle potiče svaki oblik života. Svi koji hoće da sačuvaju svoj život nose ga takođe i kao talisman. Krst sa drškom se može poistovetiti i sa drvetom života,sa svojim stablom i krošnjom.
    Izidin čvor, sa nekom vrstom čipke koja okružuje grane i prsten krsta, kao zamršene ili upletene kose, ima složenije značenje. Smislu znaka života i besmrtnosti dodaje smisao veza koje nas učvršćuju sa smrtnim i zemaljskim životom i koji je potrebno razmrsiti da bi se pristupilo besmrtnosti. Odreši tvoje veze, kaže jedan tekst iz egipatske knjige mrtvih, razmrsi Neftisine kovrdže ili: Blistavi su oni koji nose prsten. Oh! Vi koji nosite prsten! U sličnom smislu,jedna budistička knjiga ima naslov: Knjiga odmotavanja čvorova. Dok obični krst sa drškom simbolizuje božansku besmrtnost, stečenu ili željenu, Izidin čvor ukazuje na uslove za tu besmrtnost: odmotavanje čvorova, u bukvalnom smislu, razrešenje.




SVASTIKA

     Svastika je jedan od najraširenijih i najstarijih simbola. Susrećemo ga od dalekoistočne Azije do Srednje Amerike, u Mongoliji, Indiji i severnoj Evropi. Bio je poznat Keltima, Etrurcima, staroj Grčkoj, i od njega je izveden ornament koji se naziva grčkim.Neki su tvrdili da potiče od stanovnika Atlantide, što je trebalo da potvrdi njegovu veliku starost, a u vezi,možda,s iskonskim tradicionalnim značenjima.
    Ma kako bilo, svastika je jedan od najvišeznačnijih simbola koji su brojne
civilizacije prihvatile kao glavno znamenje. Svastika simbolizuje vertikalnu osovinu točka sa četiri kraka, čije je kružno kretanje prikazano zavrnućem svakog pojedinog kraka, kao da trake vijore na vetru ili kao da su stope u pokretu...     Romanski likovi Hrista često su prikazani oko neke spirale ili svastike: ti likovi daju ritam stavu, raspoređuju pokrete, nabore odeće. Time se ponovo uvodi stari simbol stvaralačkog vrtloga oko koga se postepeno raspoređuje hijerarhija stvorenja koja emaniraju iz njega...
    Bez obzira na to kakvo značenje imala, svastika očigledno ukazuje na kružno kretanje oko središta, oko nepomične glavčine koja je stožer pojavnog sveta. Ona je simbol nastajanja univerzalnih ciklusa, tokova energije: ne ovosvetovne, nego delovanja načela na pojavnost. U tom smislu dugo se mogla smatrati Hristovim znamenjem od katakombi na srednjovekovnom zapadu do nestorijanizma u stepama; a u tom smislu je i znamen Bude, jer prikazuje Točak zakona (Darmačakra) koji se okreće oko svog nepomičnog središta. U njegovom središtu je ponekad prikazan Agni. U masonskim simbolizmu središte svastike predstavlja polarnu zvezdu, a četiri gamme koje je čine predstavljaju četiri glavna položaja Velikog Medveda oko nje.
    Izgleda da dva smera okretanja svastike nemaju značenja koje im se pokušavalo pripisati. No ta dva smera ukazuju na dva navoja dvostruke spirale,dvojaki tok jin i jang kosmičke energije,okretanje sveta viđeno s jednog i drugog pola (Genon /Guenon/).
    U hinduskoj ikonografiji svastika ponekad naprosto zamenjuje točak, na primer kao znamen naga. No ona je i znamen Ganeše, božanstva spoznaje, a ponekad pojavni oblik vrhovnog načela.Ravni delovi krsta svastike odgovaraju uopštenom gore iznesenom simbolizmu, ali zakrivljeni delovi ukazuju na to da spoljne stvari sveta ne vode direktno u glavčinu, u bindu.Put načela je zakrivljen (vakra).
    U Kini je svastika znak za broj deset hiljada, što je sveukupnost bića i pojavnog. Ona je i prvobitni oblik znaka fang: u tom slučaju pokazuje četiri smera četvrtastog prostora, zemlje, vodoravno širenje iz središta. Možda ima veze i sa rasporedom brojeva Lušua (Lushu), koji u svakom slučaju ukazuje na kružno kretanje.
    Ima i izvedenih oblika svastike, kakav je, na primer, oblik sa krakovima u obliku krive u Baskiji, koji naročito jasno podseća na dvostruku spiralu. Takav je sekundarni oblik i ključaste svastike čiji svaki krak predstavlja ključ: to je vrlo obuhvatan izraz simbolizma ključeva, gde vertikalna osa odgovara svešteničkoj funkciji i solisticijima, vodoravna osa kraljevskoj funkciji i ekvinocijima.

Poreklo reci Svastika

    Reč svastika potiče iz sansktrskog jezika, kojim se govori u Indiji i u nekim delovima južne i jugoistočne Azije. Njima (Indijcima, budistima itd.) svastika znači predmet koji donosi sreću. E, to nije sasvim slučajno, jer sama reč kaže da je simbol sreće, dobrobiti...
    Reč 'svastika' (suasti) sastoji se od reči 'su' što znači 'dobro' i reči 'asti' (je) što je verzija glagola 'biti' tj. 'postojati'. Iz svega ovoga proizilazi da svastika znači 'dobro je' ili 'dobrobit', dok onaj sufiks 'ka' predstavlja sufiks za umanjenicu, pa bi s toga svastika bilo nešto tipa, 'dobrobitnic' ili nesto slično, u svakom slučaju reč je o maloj, sitnoj dobroj stvari. Postoji i teorija da reč svastika potiče iz svete reči 'svastikah', što znači 'biti srećan'.

Odakle potiče svastika tj kukasti krst?

    Ono što je jedino sigurno, jeste da se svastika pojavljuje u mitologiji većine naroda. I stari sloveni su je poznavali, kao simbol sreće. Svastika kao simbol može se naći već u ranom Vinčanskom pismu, dakle datira iz 6.000 godine pre nove ere. Rusi imaju jedan specifičan naziv za svastiku: KOLOVRAT. Reč jekovanica: KOLO kao Sunce i VRAT kao vrteti, kretati, trčati, ali kao tumačenje reči VRAT, navodi se i zrak iliti luča (Njegoševo delo 'Luča mikrokozma'). Kolovrat za razliku od klasične svastike ima osam krakova (može se naći i sa četiri).
    Kod Rusa postoji dosta naziva svastiku, evo nekih: Свастика, Коловрат, Посолонь, Свята Дар, Свасти, Сваор, Солнцеврат, Агни, Фаш, Мара, Инглия, Солнечный Крест, Солард, Ведара, Светолет, Цветок Папоротника, Перунов Цвет, Свати, Раса, Боговник, Сварожич, Святоч, Яроврат, Одолень-Трава, Родимич, Чароврат...
    Dakle svastika, kukasti krst ili kolovrat jedno je te isto. Međutim, većina istoričara se slaže da svastika potiče iz Indije. Ipak, postavlja se pitanje, posebno ako uzmemo u obzir verodostojnost nalaza u Vinči, da li taj simbol zaista dolazi sa istoka! Međutim ovaj simbol bio je poznat i narodima Mongolije, Grčke, Srednje Amerike, Keltima, Etrurcima, Germanima ...
    Neki smatraju da je Grčka iznedrila ovaj simbol. Naime, svastika zaista jeste Grcima bila znana i od nje je izveden ornament što se naziva grčkim. Jedina teorija koja bi osporila tezu da je prvi put pronađena u Vinči jeste ona da svastika potiče još od stanovnika Atlantide. Naravno, s obzirom da je i samo postojanje Atlantide pod znakom pitanja, možemo da odbacimo ovu tezu za sada.
    Zvanična istorija i herladika ga svrstavaju u period 2.000 god. pre naše ere, a vezuju ga za prearijevsku kulturu Mohendžo daro. 




Značenje svastike

Svastika je jedan od simbola sa najviše značenja, prihvaćen od strane velikog broja civilizacija.
    Ali u osnovi, svastika predstavlja kretanje, prvenstveno sunca. Ona je simbol nastanka univerzalnih ciklusa i tokova energije, to jest delovanja principa na pojavnost. Zato se ponekad smatrala I za Hristov znamen, ali i znamen Bude. U masonskom simbolizmu predstavlja polarnu zvezdu, a 4 gamme predstavljaju 4 glavna polozaja Velikog Medveda oko nje.
    U Kini pak, ona je prvobitni oblik kineskog znaka FANG i
predstavlja 4 smera četvrtastog prostora, zemlje i horizontalno širenje iz središta.Takođe, moguće je i povezanost sa rasporedom brojeva LUSHUA koji evocira kružno gibanje. Takođe, oznacava i broj 10.000 što je broj sveukupnosti bitisanja i svega pojavnoga.
    U hinduističkoj ikonografiji ponekad zamenjuje točak, ali je i znamen Ganeshe, božanstva spoznaje ili pojavni oblik vrhovnog božanstva. Ravni delovi krsta svastike, naime, odgovaraju gore pomenutom simbolizmu, ali zakrivljeni delovi ukazuju da je put principa zakrivljen i zaobilazan (vakra).
    Na Tibetu je znak sreće i talisman, a na indo-budističkom prostoru svastika vazi za 'zhig' na Budinom srcu. Takođe, prisutna je na raznim mozaicima Stare Grčke, kod Helena. U germanskoj mitologiji se prikazuje kao simbol Torovog čekića.
    Svastika se pojavljuje kroz čitavu svetsku umetnost, kao simbol za dobro i sreću. Često se vezuje za bogove, , kod Slovena, naprimer sa boginjom Slavom ili tzv. Mater sva Slava. Takođe, svastika se pojavljuje i kao simbol hinduskog svetog trojstva tzv. Trimurti (Brama-stvaratelj, Višnu-održavatelj, Siva-razoritelj). Ovo sveto trojstvo od starih religija imaju samo Sloveni i Indusi. Indusi imaju Trimurti, mi Sloveni (Srbi) imamo Triglava.
    Dalje, svastika može predstavljati i pojam reinkarnacije iliti ponovnog rođenja koji se naziva 'samsera' i još uvek postoji u hinduizmu i jainizmu.

Izgled Svastike i varijacije

    Osnova svastike jeste okomita osovina točka sa 4 kraka, koga je kružno kretanje prikazano zavrnućem (savijenošću) svakog kraka, slično stopalima u pokretu.
   Tako naprimer, romantički likovi Isusa Hrista često su bivali prikazivani oko kakve spirale, to jest svastike.
    Kolovrat – Svastika kod Slovena imao je 8 krakova, mada se mogao naći i onaj sa 4.
    U Baskiji pak, može se naći izvedeni oblik svastike, kao na primer Mesec sa krakovima u obliku krivulje koji podseća na dvostruku zavojnicu.
Zatim, viđena je i ključasta Svastika, kojoj svaki krak predstavlja ključ.




Svastika I moderno doba

    Ne samo da je Svastika simbol sa izuzetno mnogo značenja, već je i jedan od najčešće eksploatisanih simbola ikada……
    Pre izbijanja II sv. rata bila jedan od glavnih simbola Coca-Cole, nalazila se na mnogim razglednicama u SAD-u, rađeni su podni mozaici sa mnoštvom isprepletanih svastika. Međutim, prava eksploatacija svastike počela je upravo sa II svetskim ratom…

Svastika se javlja:
 Na Germanskim preselicama (Kowell, Munchenberg, speerblatte)
 Na starom novcu kraljvine Danske
 Na grobu Vojvode Stiliha u Raveni
 Sveta germanska runa 'Verdandi'
 Pod imenom 'Mjolnir' poznat kao čekić boga Thora
 Česta je u starogermanskim Gibur-runama
 Na mnogim vazama nadjenim u Troji
 Na pečatu keltskog grada Knososa pre 3.000 godine
 U isto doba Imhotep stavlja na desno rame Zoserovo
 Na žigu Lagaskog patesija Lugalande
 Na omfori iz INdokaida gde Herkules otima Tronog.
 Na slici Dionisa Zagreusa u pompeji
 Na grčkog zlatnoj fibuli pre 2.700 god. (U britanskom muzeju)
 NA slici Smanitskih Konjaka. (u Napuljskom muzeju)
 NA vazi Apolona i Artemide iz Melosa (Atinski muzej)
 Na zidu biblioteke Hong-Cou pokrajna Ce-Ciang
 Na nekoj drevnoj dozi u Banongo (afrika)
 Na tiskanskoj tkaninin 'andikira' u Gani
 Na nepoznatoj kožnoj torbi iz Salage
 Na mačevima japanskih samuraja
 Na plastu koji označava nekog boga za vreme Babilonskog kralja
 U svetoj knjizi mongolskog naroda Mo-so (muzej Zagreb)
 Kod plemena Joruba u Africi
 Na sarkofagu iz Klazomene
 Crkva Sv.Marije , Loreta na Hardcanima
 Na vratima crkve Svetog Save u Tokiju
 Na stecnjacima u Listici i Miosicima
 Na grobnoj ploči braće Zenici iz 4 veka
 Na posuđu prahistorijskih iskopina u Batmiru
 Sremska Mitrovica - Kuća staor Sirmiuma
 U Pompeji u jednoj kući 160 x nađen ovaj simbol
 Japoda u Lici
 Iliri, Makedonija nacrtan naopačke pre nekih 6.000 do 8.000 god.

Zašto četvorka...

    Ne zna se njena tačni nastanak i lokacija, ali pradanja oko svastike se poprilično slažu. Kaže se da ona predstavlja 4 osnovna elementa: vatru, vodu, zemlju i vazduh. Ljude koji pokretom kresu vatru, 4 unakrsna položaja zemlje i sunca, večni život i uskrsnuće, Boga Raa. Svastika je podesni simbol. Četiri su crte točka u pokretu nekako zakrivljene. Višnju se nekad zove i 'chakravatin' - pokretač točka.

Коментари

Популарни постови са овог блога

Stare reci i zaboravljeni izrazi

ЉУБАВНЕ НАРОДНЕ ЛИРСКЕ ПЕСМЕ

Dizanje ili ispijanje u slavu