Svetovid

Svetovid, staroslovenski Bog



Sutra slavimo Vidovdan, jedan od najznačajnijih praznika našeg naroda. Ono što se često namerno izostavlja je da je Svetovid zapravo staroslovenski bog, tačnije jedini staroslovenski Bog kojeg prilikom pokršavanja našeg narod, Vizantijci nisu uspeli da izbace. Volja našeg naroda za slavljenjem ovog Boga je bila toliko jaka, da je i naša crkva zanemarila činjenicu da je u pitanju staroslovensko božanstvo (pagansko, kako bi ga oni nazvali), te je njegovo ime promenjeno u Sveti Vid pa ga danas i SPC slavi.
O tome ko je Svetovid, pročitajte u nastavku teksta. U ime web sajta Kruševac ONLINE, želim nam svima srećan ovaj veliki praznik.
Wikipedia – Svetovid je jedan od najvećih slovenskih bogova. Posebno je poštovan u Arkoni, na ostrvu Rujnu i kod Srba na Balkanu (Vidovdan).
Ime Svetovida (Svetovita) još uvek nije dobilo valjano tumačenje. Naučnici se slažu da ga treba razdvojiti na Svet(o) i nastavak -vid(vit). Varijante imena su: Sventevit, Suvid, Svantevit, Svantovit, Suantovit, Sventovit, Zvantevit, Svijetovit, Svjatovid, Sutvit i Vid.
Tumačenja reči Svet(o)
> Svet – u smislu Svet tj. Zemlja, čemu bi u prilog išao i opis njegovog kumira koji čije su glave gledale svuda tj. na ceo svet.
> Svet – kao prilog koji označava u starim slovenskim jezicima ova reč je označavala i vođu, moćnu osobu i pobednika, što bi opet išlo u prilog jer je jedan od najvećih slovenskih bogova sigurno bio i najsvetiji među njima. O tome da Svetovidovo ime ima značenje jak govori i Natko Nodilo.
> Svantev je na staroslovenskom prilog reči svitati, svitanje, pa bi uz sufiks -it ime Svetovit značilo Onaj koji sviće.
Svet ne treba nikako uzeti u hrišćenskom smislu, jer ne treba zaboraviti imena poput Svetogor, Svetoslav, gde svet u značenju jak ima više smisla, pa tako i za Svetovidovo ime.
Tumačenja nastavka -vid(vit)
> Vit – predstavlja koren vit odnosno vet sa značenjem reč.
> Vit – kao skraćenica od reči vitez tj. konjanik, jer se Svetovid smatrao konjanikom i imao svog posebnog konja koji je u njegovo ime predskazivao.
> Vit – se povezuje sa korenom vi ili ve sa značenjem duvati na indijskom (od čega su nastale reči vejati) odnosno (snažno) disati, u prilog čemu ide činjenica da žreci prilikom čišćenja hrama nisu smeli disati (udisati i izdisati) u svetilištu, već su istrčavali napolje da bi izdahnuli i ponovo udahnuli. Ovu teoriju je izneo Krek.
> Vid – kao očni vid, pa je Svtovidovo ime označavalo božanstvo koje sve vidi i koje je sveznajuće.
Kumir Svetovida iz Zbruča
Izvod iz Gesta Danorum (lat. Gesta Danorum), Saksa Gramatika:
U zgradi bejaše grdan idol, mnogo veći nego u prirodi, imađoše četiri vrata i četiri glave, dve spreda, dve s` leđa i spreda i pozadi jedna izgleda da gleda na desnu, a druga na levu stranu. Brada je obrijana, kosa ošišana, ka što nose Rujani. U desnoj ruci držaše jedan rog spravljen od raznih metala, svake godine ga sveštenik puni vinom i po stanju ovoga pića, predskazivaše žetvu te godine. Leva ruka drži jedan luk spušten niz telo. Jedna mantija pokriva idolovo telo i spušta se do nogu. Noge se opirahu o zemlju, ali se ne vidi, kako je za nju bio utvrđen … Pored idola vidi se i jedna uzda, sedlo i drugi razni znaci božanstva. Naročito se divljahu jednom kolosalnom maču, čija kanija i balčak behu od srebra i vrlo značajno izrezani.
Prilikom upoređivanja lica Svetovida iz Zbruča Boris Ribakov je izneo tezu da Svetovid predstavlja četiri božanstva spojena u jedno. Po njemu radi se o Perunu, Svarogu, Ladi i Mokoš, koji spojeni na statui gledaju četiri strane sveta. Prema Ribakovu likovi Svetovida predstavljaju pomenuta slovenska božanstva
Svetovid i sv. Vid – pokrštavanje Srba od strane Vizantije
Primanjem hrišćanstva kult Svetovida je zamenjen Svetim Vidom. Međutim ime hrišćanskog sveca je Sveti Vit (Vitus), tako da Sloveni nisu u potpunosti prihvatili sveca, već su zadržali svoje ime tj. ime Vid. Vidovdan je dan koji je bio posvećen Svetovidu. Ovaj dan su često birali vođe našeg naroda da bi zajedno sa narodom obavili važne stvari (Kosovska bitka, Vidovdanski ustav su samo neki od događaja koji su se desili na Vidovdan).
Saks Gramatik i Helmond su u svojim spisima naveli da je Svetovid, zapravo njihov svetac, Sveti Vit, koji je na Arkoni počeo da bude obožavan kao bog, pa čak i kao vrhovni. Međutim njihove tvrdnje treba uzeti sa rezervom upravo zbog toga što su oni hrišćanski emisari, tako da su njihovi spisi subjektivno obojeni.
Na slično ukazuju i vizantijski izveštaji da je Vasilije I 873. prilikom pokrštavanja Srba u Neretljanskoj oblasti* porušio sva svetilišta i kumire osim najvećeg posvećenog Svetovidu. Svetovidovo svetilište je „pročišćeno“ (pretvoreno u crkvu) i posvećeno svetom Vidu.

Коментари

Популарни постови са овог блога

Stare reci i zaboravljeni izrazi

ЉУБАВНЕ НАРОДНЕ ЛИРСКЕ ПЕСМЕ

Dizanje ili ispijanje u slavu