O mesecima




JANUAR


Narodna imena za januar: prosinec, secen (ili secanj, secenj, sjecanj, sijecanj...), kolozeg, golemi mesec, bogojavljenski. 
Kod Hrvata: sijecanj 
Latinski: januarius 
Engleski: january 

Zasto 1. januar? Sto se astronomije tice nema nikakvog razloga da novu godinu slavimo prvog januara, jer se u svemiru, a ni ovde na Zemlji, tog dana nista narocito ne desava. Proslava Nove godine je, dakle, cisto ljudska pojava i obicaj. Sa nadom da ce naredni period zivota biti bolji, laksi i lepsi, ljudi su od pamtiveka docekivali narednu godinu prinoseci zrtve bogovima i priredjujuci gozbe. 
Istorijsko je pitanje, medjutim, kada pocinje nova godina. Ima logike da to bude na dan zimske kratkodnevnice, jer posle toga obdanica postaje sve duza, a noc sve kraca. Tako su radili Heleni i stari Sloveni. Ali Vavilonci i u pocetku stari Rimljani, su novu godinu slavili negde oko prolecne ravnodnevnice sto takodje nije lose resenje, jer je to doba kada priroda pocinje da se budi, a dani postaju duzi od noci. Asirci su opet smatrali da se godine menjaju u septembru, onda kada prodje jesenja ravnodnevnica.
Pitanje kada pocinje sledeca godina zapravo ni danas nije reseno u globalu. Jevreji je slave 6. septembra, Kinezi negde krajem januara ili pocetkom februara (u svakom slucaju slave je dve nedelje). Tvrdoglavi pravoslavci se drze starog kalendara, pa Novu godinu docekuju 14. januara (mada oni tvrde da je to 1. januar). Oni drugi, fleksibilniji pravoslavci, slave 1. pa i 14. januar.

Ali, konacno, zasto bas 1. januar? Za to je imao zaslugu, drugi od sedam rimskih kraljeva Numa Pompilije. Do njega rimski kalendar je imao deset meseci, svaki mesec 30 odnosno 31 dan, a godina je pocinjala 1. marta. Posto je deset meseci sa 304 dana, koliko je po tom kalendaru trajala godina, ipak malo da u njih stane citava prava, Sunceva, godina, Numa Pompilije je naredio reformu pa su kalendaru dodata jos dva meseca: januar i februar i to pre meseca marta. Januar je bio posvecen Janusu, bogu svih pocetaka. Logicno je da bozanstvo pocetka ne moze imati svoj mesec na kraju godine, ali od tada je oktobar, iako mu ime kaze da je osmi mesec postao deseti, a decembar (deseti) postao je dvanaesti. 
No nije to bio glavni problem. Taj kalendar je imao 355 dana, dok sunceva godina traje 365 dana (i nesto sati) i rimljani su cesto morali da prave "zakrpe" na svom kalendaru ubacujuci povremeno dodatni mesec. Problem je nastajao tako da obican covek nikad nije bio siguran koji je datum, pa cak ni godina.
Ta nepravilnost je morala da se ispravi kad-tad. To kad-tad, bilo je 45-te godine pre n.e. kada je uveden novi kalendar. Julije Cezar, koji je inace dobro poznavao astronomiju, pozvao je aleksandrijskog astronoma na glasu, Sosigena, da sastavi novi kalendar. Sosigen je po starim egipatskim racunima uzeo da godina traje 365 dana i 6 sati, i po toj osnovi je sastavio novi kalendar koji je nasto kasnije, po Cezaru, nazavn julijanski kalendar.
To nije bio los kalendar. Godina po tom kalendru trajalaje svaga 11 minuta i 14 sekundi duze od prave godine. Reklo bi se zanemarljivo.
Ali, ta sitna razlika uvecala se u XVI veku na citavih deset dana. Da bi se racunanje vremena uskladilo sa pojavama u prirodi 1582. po, nalogu pape Grgura XIII, napravljen je novi kalendar, ovaj koji i danas koristimo. Taj kalendar, poznat pod imenom gregorijanski kalendar (po papi Grguru), je preuzeo sve mesece svog prethodnika, a sa njima i proslavu Nove godine 1. januara. 
Ovaj kalendar su prvo prihvatile katolicke zemlje, a zatim je on poceo da se siri po svetu. U Srbiji je, kao zvanicni kalendar, usvojen tek 1919. Medjutim Pravoslavna crkva ga ni danas ne priznaje, vec se drzi julijanskog kalendara. Kako se razlika izmedju julijanskog i gregorijanskog kalendara u medjuvremenu povecala na 13 dana, oni koji se drze pravoslavlja Novu godinu docekuju 14 januara.

Po gregorijanskom kalendaru godina traje 365,2422 dana, sto je preciznost koja nam dozvoljava da nekoliko milenija budemo mirni. Jer tropska godina traje 365,242199 dana, i razlika nije velika. Postoje, medjutim, drugi problemi sa ovim kalendarom. Meseci imaju razliciti broj dana, broj nedelja u tromesecjima i polugodistima je razlicit, dani u nedelji padaju u razlicite datume itd. Ako jedne godine 1. januar pada u petak, slede�i ce padati u subotu. Iz mnogih razloga bilo bi dobro da svaki datum ima samo svoje dane.
No ovo zapravo ne bi bilo vredno ni pomena, da ne postoji jedan mnogo savrseniji kalendar od ovog gregorijanskog. To je novojulijanski koji je desetak puta precizniji, a resio je i neke probleme sadasnjeg kalendara. Novojulijanski kalendar je sastavio Milutin Milankovic i samo malo je falilo da taj kalendar bude usvojen u svetu.
1. januar 4713. pre nase ere, je dan od kada se racuna hronoloska perioda od 7980 julijanskih godina. Ovu periodu je uveo u XVI veku francuski naucnik Zosef Zistd de la Skala (Joseph-Juste de la Scala), koji je poznatiji pod imenom Josif Skaliger. Ovu periodu Skaliger je nazvao po svom ocu, koji se zvao Julije Cezar od Skale.









FEBRUAR 


Narodna imena za februar: secen, (secan, secko, secka), veliki secko, ljutij, unor. 
Kod Hrvata: veljaca 
Latinski: februarius 
Engleski: february 


Od kako je izmisljen februar, on je reformatorima kalendara uvek sluzio kao zgodno meste gde mogu da ispravljaju svoje greske i da vrse druge korekcije kalendara. 
U najstarije doba drevnog Rima kalendar je imao svega deset meseci. Sest meseci su trajali po 30 dana, a cetiri po 31 dan. Godina je pocinjala marta meseca, a zavrsavala se krajem decembra. Nakon decembra dolazio je period koji se jednostavno nije racunao, tj. dani se nisu brojali sve do dolaska lepsih dana i pocetka marta. 
Da bi popunio ovu prazninu za vreme zime Numa Pompilije, drugi od sedam rimskih kraljeva, odlucio je da kalendaru doda jos dva meseca: januar i februar ali tako da kalendarska godina traje 354 dana. Tada je u upotrebi bio lunarni kalendar (kalendar uskladjen sa Mesecevim fazama), a godina po lunarnom kalendaru traje otprilike bas toliko (29,53 X 12 = 354,38) dana. 
Da bi dobio dovoljan broj dana za dva dodatna meseca, Numa je od svakog meseca koji je trajao 30 dana oduzeo jedan dan, pa je za dva nova meseca ostalo 56 dana. Trebalo je, dakle, da svaki od ta dva meseca traje po 28 dana. Medjutim, u to vreme rimljani su iz sujeverja izbegavali parne brojeve pa je januaru dodat jos jedan dan. Drugi mesec je, ipak ostao na 28 dana, ali, iako se radilo o parnom broju, smatralao se da je to korektno jer je drugi mesec (februar) bio posvecen svetkovini prociscavanja namenjenog kultu mrtvih.

Taj kalendar je znaci trajao 355 dana. Februar je imao 28, mart, maj, jul i oktobar po 31, a januar, april, jun, avgust, septembar, novembar i decembar po 29 dana. Ali, godina po tom kalendaru je za nekih 10 dana i nekoliko sati bila kraca od tropske, prave godine i zato je trebalo povremeno tu godinu prosirivati umetanjem dodatnih dana. A gde dodati nove dane? Pa, razume se u februar. Svake druge godine izmedju 23. i 24. februara dodavan je jos jedan mesec koji se zvao mercedonius a koji se satojao jednom od 27, a drugi put od 28 dana.
Nije ni cudo sto je takav kalendar pretrpeo novu reformu.
To se dogodilo 45. godine, pre nase ere, kada je kalendar poceo da se pravi prema kretnju Sunca (solarni kalendar). Prvo je trebalo dodati nesto dana, kako bi se kalendar uskladio sa prirodnim pojavama. Naravno novi dani su umetnuti u februar (dodati su posle 23. februara). 
Posto je godina po ovom kalendaru kraca od prave godine, odluceno je da svaka cetvrta godina bude prestupna. Prestupni dan se dodaje, naravno, februaru. U to vreme mnogi meseci su pretrpeli izvesne promene, pa je i februar postao veci za jedan dan, te je imao 29 dana (30 prestupne godine). Posto je reformu kalendara inicirao Julije Cezar, kalendar je dobio ime: Julijanski kalendar.
Nesto kasnije, 44. godine pre n.e. Senat je doneo odluku da mesec Quintilis u cast Cezara, dobije naziv Julius (jul), a 8. godine i Sextilis je promenio ime u Augustus (avgust), po Cezarovom usvojenom sinu i nasledniku Oktavijanu Avgustu. Ali, problem je bio u tome sto je Avgustov mesec imao samo 30 dana, a jul 31. Citava stvar je resena, tako sto je od februara oduzet jedan dan i pridodat avgustu.
Takvo stanje se zadrzalo do danas. Ili mozda, do neke nove reforme.










MART 


Narodna imena za mart: brezen (bresen, brezanj), suhi, susac, mali secko. letnik, lazak, derikoza; blagovestenski. 
Kod Hrvata: ozujak 
Latinski: martius 
Engleski: mach 


Najveci rimski bog, pored Jupitera, bio je Mars, bog rata. Po tradiciji, kao otac Romula, legendarnog osnivaca Rima, Mars je otac i citavog rimskog naroda. Nije cudo sto je po starom rimskom kalendaru, prvi mesec u godini bio posvecen ovom bogu. Godina je tada pocinjala prvog marta, a zavrsavla se nakon deset meseci poslednjeg dana decembra i trajala je 304 dana. Kako to nije odgovaralo duzini prave godine legendarni rimski kralj Numa Pompilije, koji je na prestolu nasledio Romula, ubacio je u kalendar jos dva meseca: januar i februar i od tada je mart treci mesec u godini. Mart jos od najstarijih vremena ima 31 dan.
Sa martom je godina pocinjala i u Britaniji sve do 1752. kada je prihvacen Gregorijanski kalendar. A postoji misljenje, da su u najstarije vreme i srbi racunali pocetak godine u martu. 
Mart, je mesec kada pocinje prolece. To je onaj dan kada Sunce predje sa juzne na severnu hemisferu Zemljine lopte, a dan i noc traju jednako dugo. Obicno se to desi 21. marta (ponekad 20. kada se radi o prestupoj godini).
Velsani slave 1. mart kao dan svetog Davida, zastitnika Velsa. A Irci 17. marta, slave dan svetog Patrika, zastitnika Irske. Jevreji u martu imaju svoj Purim, ali to ne pada bas uvek u ovaj mesec. Medjutim najpoznatiji praznik vezan za mesec mart je sigurno Dan zena.
Mozda najpoznatija recenica u kojoj se pominje mart, je ona koju je stari prorok uzvikuno Cezaru 44. pre nove ere: "Cuvaj se, Cezare, martovskih ida". Idama su Rimljani oznacavali sredinu meseca. 

Tradicija: 
Baba Marta � po nasoj tradiciji je cudljiva, naprasita i pomalo luckasta baba koja upravlja mesecom martom. Zato je i sam mart promenljiv. Lepe i prijatne dane zna sasvim nenadano da zamene dani vejavice i niskih temperatura. A onda, opet, ograne sunce. 










APRIL 


Narodna imena za april: cveten (cvetanj), brzosok, duben, biljar, lazitrava, djurdjevski. 
Kod Hrvata: travanj 
Latinski: aprilis 
Engleski: april 


April je cetvrti mesec u godini i ima 30 dana. U starom Rimu, ovaj mesec je bio posvecen boginji Veneri. Njegovo ime mozda potice od helenskog imena ove boginje (Afrodita), mada deluje uverljivija druga pretpostavka, po kojoj rec april dolazi od latinske reci "aperire" sto znaci otvoriti, a sto asocira na otvaranje pupoljaka u ovo doba godine.
April je svakako najpoznatiji po bezazlenim salama, koje se u Evropi i Americi prave prvog dana ovog meseca. Slican obicaj postoji i u Indiji, ali 31. marta.
Jedna od poznatijih prvoaprilskih lakrdija desila se 1860. u Londonu, kada je nekoliko stotina vaznih licnosti primilo poziv da posmatraju ceremoniju kupanja belog lava. Mnogi su se odazvali ovom pozivu, da bi zatim ustanovili da beli lavovi ne postoje.
Poreklo prvoaprilskih sala je verovatno u vezi sa promenljivim, sasavim, vremenom u ovom periodu godine.










MAJ 


Narodna imena za maj: travanj, veliki travanj, cvetanj, cvetnik, ceresnjar. 
Kod Hrvata: svibanj 
Latinski: maius 
Engleski: may 


Maj je peti mesec u godini, i jos od doba starog Rima ima 31 dan. Ime je po svoj prilici dobio po Maji, staroitalskoj boginji prirode, plodne zemlje i biljaka.
Ako bi se birao najlepsi mesec, maj bi po vecini bio na prvom mestu. To je mesec kada se priroda vec probudila iz zimskog sna i sada sve buja, raste i razmnozava se. Dani su primetno duzi, a sunce prijatno greje. Mlade majke izvode svoju decu u setnju i stize prvo voce i prvo povrce.
Od svih dana maja, prvi je najvazniji. Tada se u mnogim zemljama sveta slavi praznik Dan rada. Ovaj praznik je danas dosta izgubio u svom sjaju, a i na znacaju. Medjutim, krajem XX veka bio je to najvci drzavni praznik u svim komunistickim zemljama. Obelezavan je grandioznim radnickim i vojnim paradama, narocito u nekadasnjem Sovjetskom Savezu. Kao dan radnika, Prvi maj, je poceo da se slavi 1889. u znak secanja na velike radnicke demonstracije od 1. maja 1886. u Cikagu, kada je doslo do sukoba radnika i policije.
Medjutim, proslava Prvog maja vodi poreklo iz mnogo davnijih vremena. U starom Rimu su tog dana odrzavane svecanosti u cast Flore, boginje cveca. A u srednjem veku u Evropi su se organizovale procesije koje su nosile zelene grancice i vence, birani su kralj i kraljica maja itd. 
Ovakve proslave su predstavljale zaostatak nekadasnih rituala, koji su imali za cilj da obezbede plodnu zetvu i uvecaju stada stoke. 












JUN 


Narodna imena za jun: ceresnjar (cresnjar), izok, crvenik, zivotar, lipstak, petrovski. 
Kod Hrvata: lipanj 
Latinski: iunius 
Engleski: june 



Sesti mesec po gregorijanskom i cetvrti mesec po starom rimskom kalendaru. Do Cezarove reforme kalendara jun je imao 29 dana, a nakon toga 30, koliko ima i danas.
Svoje ime ovaj mesec duguje izgleda Junoni (lat. Iuno), rimskoj boginji Meseca i porodjaja, zastitnici braka i udatih zena. Druga terorija ime ovog meseca vezuje za rimski porodicni klan Junius, a postoji i uvrezeno misljenje da ime dolazi od lat. reci iuniores (mladez, omladina), te da je ovaj mesec posvecen mladima.
U narodu juni je omiljen, jer sa njim pocinje leto. To se obicno desava 22. juna. Tada Sunce pod pravim uglom obasjava severnu povratnicu i za zemljane na severnom delu globusa ono se nalazi na najvisoj tacki na nebu. Taj dan se zove letnji solsticij (lat. sol= Sunce, sistere = stati), jer Sunce nakon sto se uspinjalo ka severu, tog dana se zaustavlja i pocinje da se spusta ka jugu. Takodje ovaj dan zove i letnja dugodnevnica. Tada je dan najduzi u godini, a noc je najkraca. Pocinje, dakle, leto. Razume se, na juznoj Zemljinoj hemisferi tog dana pocinje zima.



JUL 


Narodna imena za jul: zar, zarki, lepec, biljar, zetvar, ilijnski, svetoilinski. 
Kod Hrvata: srpanj 
Latinski: quintilis, julius 
Engleski: july 


Juli je, mnogi kazu, najlepsi letnji mesec. Dani su tada dugi, vrucine podnosljive, priroda je nabujala a pijace su pune voca i povrca. I pocinje sezona godisnjih odmora.
Juli od davnina ima 31 dan. U najstarije doba drevnog Rima zvao se prosto, peti, tj. Quintilis, jer je bio peti po redu mesec u tadasnjem kalendaru, koji je imao svega deset meseci. Reformom legendarnog rimskog kralja Nume Pompilija (715-673), kalendar je dobo jos dva meseca, januar i februar, pa je tako mesec Quintilis postao sedmi po redu, ali je svoj naziv zadrzao sve do 44. godine pre nove ere. Tada je Senat usvojio odluku, da se Quintilis nazove Julius u cast Gaja Julija Cezara.
Cezar je rodjen 12. jula 100. godine pre nase ere, a ubijen je 15. marta 44. godine pre nase ere.











AVGUST 


Narodna imena za avgust: ruin, srpen, gumnik, makaven, gospoidjinski, vlikogospodjinski, prabrazdenski. 
Kod Hrvata: kolovoz 
Latinski: sextilis, zatim augustus 
Engleski: august 


U vreme najstarijeg kalendara drevnih Rimljana, po kome je godina pocinjala prvog marta, avgust je bio sesti mesec po redu, te se tako i zvao - Sextilis tj. "sesti". U to doba Sextilis je imao svega 29 dana, kao uostalom i januar, april, jun, septembar, novembar i decembar. Mart, maj, jul i oktobar su imali po 31 dan, dok je februar imao 28. Sve ukupno bilo je 355 dana u godini sto je gotovo savrseno odgovaralo lunarnom kalendaru. Ali posto se priroda ponasa u skladu sa kretanjem Sunca (a ne Meseca), bilo je nuzno kad-tad preci na solarni kalendar koji ima 365 dana. 
To se desilo 45. godine pre nove ere, u vidu Cezarove reforme kalendara. Godina je dobila dodatnih 11 dana, tako sto su januaru, septembru i novembru dodata po dva dana, te su oni od tada imali po 31 dan, a april, jun, sextilis i decembar su dobili po jedan dan. Dakle "sesti" mesec je od tada imao 30 dana. 
Kao sto smo vec objasnili, 45. gdine stare ere, rimski Senat je u cast Julija Cezara mesec Quintilis nazvao Julius. Nekoliko decenija kasnije, 8. godine pre Hrista, Senat je odlucio da i Oktavijan Avgust, Cezarov usvojeni sin i naslednik, a zatim i prvi rimski car, dobije svoj mesec, pa je Sextilis promenio ime u Augustus. 
Ta naizgled sasvim bezazlena odluka imala je nekoliko posledica po ceo kalendar. Kako je tada Sextilis imao "svega" 30 dana (dakle, jedan dan manje od jula) odluceno je da se od februara oduzme jedan dan i doda avgustu. Ali, tada je ispalo da tri meseca zaredom (jul,avgust i septembar) imaju 31 dan, sto nije bilo prakticno, te su usledile jos neke izmene.

Od davnina se vreli avgustovski dani zovu "pasji dani", sto se dovodilo u vezu sa zvezdom Sirius.











SEPTEMBAR 


Narodna imena za septembar: vresen, grozdober, gruden, miholjski, malogospodjinski, bugurojcin. 
Kod Hrvata: rujan 
Latinski: septem 
Engleski: september 


Septembar je mesec, kada se u vazduhu vec oseca lagani miris jeseni. Dani postaju sve kraci, a letnje zege zamenjuju prijatni dani. Dolaze mladi orasi, u vinogradima bere se grozdje a laste se spremaju na put. 
U najstarije doba drevnog Rima godina je imala svega deset meseci. Septembar je bio sedmi po redu, te se tako i zvao - septem.
Medjutim kada su godini dodata jos dva meseca, januar i februar, redosled meseci se pomerio, ali su svi oni ipak zadrzali svoje stare nazive, pa je tako ispalo da se deveti mesec zove sedmi.
U pocetku, po republikanskom kalendaru, septembar je imao 29 dana. Taj republikanski kalendar se zasnivao na kretanju Meseca (lunarni kalendar) i imao je svega 355 dana. Kako se priroda medjutim vlada po Suncu (a ne po Mesecu), Cezar je sproveo reformu kalendara dodavsi nekim mesecima dan ili dva, i od tada godina po tom Cezarovom (julijanskom) kalendaru ima 365 dana. Tom prilikom septembar je narastao za dva dana i imao je ukupno 31 dan.
Ali kada je rimski Senat doneo odluku da avgust mesec, koji je do tada imao 30 dana, dobije jos jedan dan, ispostavilo se da cak tri meseca zaredom (jul, avgust i septembar) imaju maksimalan broj dana, 31. Posto se juli nije smeo dirati, jer je pripadao velikom Cezaru, ostalo je da se septembar skrati za jedan dan. Taj septembarski dan, je dodeljen oktobru.


23. septembra (ili dan ranije) zavrsava se leto. Tog dana Sunce izlazi tacno na istoku, a zalazi tacno na zapadu. Dan i noc su jednaki i traju po 12 sati. Tada pocinje jesen. Dan se zove jesenji ekvinocij ili jesenja ravnodnevnica. Na Zemljinoj juznoj polulopti, tog dana se zavrsava zima i pocinje prolece. 











OKTOBAR 


Narodna imena za oktobar: pazdernik, rzijen, pejcin mesec, mitrov, mitrovski, mitovstak, lucinski, lucinstak 
Kod Hrvata: listopad 
Latinski: october 
Engleski: october 


Oktobar je deseti mesec po gregorijanskom kalendaru i ima 31 dan. U starom Rimu po tzv. republikanskom kalendaru, oktobar je bio osmi mesec po redu, pa se tako i zvao - okrobar od latinskog "octo" (osam). Kad su reformom kalendara godini dodata jos dva meseca (januar i februar), oktobar je dosao na deseto mesto, ali je zadrzao staro ime. To je bio slucaj i sa nekim drugim mesecima. 
Po republikanskom kalendaru oktobar je imao 31 dan. Reformom tog kalendara oktobar je skracen za jedan dan, te je tako imao 30 dana. Medjutim, kad je rimski Senat 8. godine pre nove ere, doneo odluku da mesec avgust dobije jos jedan dan, kako bi se izjednacio sa julom nastao je problem, jer su cak tri meseca zaredom imala po 31 dan: jul, agust i septembar. Rimljanima, po svemu sudeci, nije bilo tesko da menjaju svoj kalendar, pa su tako napravili i ovu izmenu. Jul i avgust se nisu menjali, jer su pripadali Juliju Cezaru i Oktavijanu Avgustu, ali ostali meseci nisu bili toliko vazni, te je od septembra, koji je imao 31 dan, oduzet jedan dan i dodat oktobru. Od tada pa do danas oktobar ima 31 dan. To je imalo posledice i na sledeci mesec, tj. novembar.

Oktobar je najlepsi mesec u doba jeseni. Dani u njemu mogu biti vrlo prijatni, ni suvise hladni, ni suvise topli. Oktobar je idealan za planinarenje. U oktobru se cela priroda boji u zlatno, a lisce opada. Zbog toga neki narodi ovaj mesec zovu - listopad. Priroda se u oktobru sprema na pocinak.











NOVEMBAR 


Narodna imena za novembar: gruden, studen, listopad, pazdernik, mratinji, mratinjski, mratinstak, svetoandrejski, arandjeoski. 
Kod Hrvata: studeni 
Latinski: november 
Engleski: november 


Kada bi birali "najruzniji" mesec, vecina ljudi bi se odlucila za novembar. Dani su u novembru kratki, nebo prekriveno teskim, sivim oblacima, kise su dosadne i duge. Neka vlazna hladnoca uvlaci se u kosti, a ujutro je tako tesko ustati iz toplog kreveta. Novembar je tuzan i sumoran mesec. 
Ipak, i on zna da iznenadi, pa nekad dopusti Suncu da ogreje zemlju. Ali, to se dogadja retko i traje kratko. 
Novembar je jedanaesti mesec po redu u gregorijanskom kalendaru, i ima 30 dana. Njegovo ime proizvod je ekvilibristike starorimskih reformatora kalendara. Ono dolazi od latinske reci "novem", sto znaci devet i u pocetku je to bilo u redu, jer je novembar bio deveti mesec po starom, republikanskom kalendaru. Ali kada su kalendaru dodata jos dva meseca, januar i februar, novembar nije menjao ime iako je postao jedanaesti mesec. Iste probleme imaju i septembar i oktobar, sto smo vec objasnili. 

U pocetku, novembar je imao 29 dana, ali nakon reforme kalendara koju je inaugurirao Julije Cezar ovaj mesec je dobio dva dana, te je od tada imao - 31 dan. 
Ali, Sekstilis je imao 30 dana i kad je taj mesec posvecen Oktavijanu Avgustu, po odluci Senata dobio je i on jos jedan dan. To je izazvalo sledece promene. Da ne bi dva ili vise meseca imali isti broj dana, septembar je skracen za jedan dan koji je dodat oktobru, a novembru je oduzet dan koji dodat decembru. 
Tako je ostalo do danas. 











DECEMBAR 


Narodna imena za decembar: studen, nikoljstak, �oko svetog Nikole�, bozicni, koledar. 
Kod Hrvata: prosinac 
Latinski: december 
Engleski: december 


Decembar je mozda, jos i najveseliji mesec. Na ovim geografskim sirinama u decembru obicno padne prvi sneg, koji deca toliko vole i sa nekim svecanim raspolozenjem docekuju. 
Decembar je veseo, jer se u njemu jasno osecaju predstojeci praznici - Bozicni i novogodisnji. Uz napomenu, da postoje dva Bozica; jedan je katolicki koji pada 25. decembra, a drugi je pravoslavni i on se slavi 14 dana kasnije, znaci 07. januara. A u sredini izmedju njih je nova godina. 

Uostalom, decembar je bio praznicni mesec jos kod starih Rimljana, koji su 17. decembra pocinjali proslavu Saturnalija. Saturnalije su bile najveseliji rimski praznik. 
Tih svecarskih dana nije se radilo, delili su se pokloni, priredjivane su gozbe, a robovi su dobijali nevidjenu slobodu da se lepo oblace i da nista ne rade. Cak su mogli da jedu za gospodarevom trpezom, desavalo se da su zamenjivali uloge sa svojim gospodarima te su oni zapovedali, a gospodari ih sluzili. 
Zatim se birao privremeni kralj, koga su svi redom tih dana slusali. 
Saturnalije su bile posvecene bogu Saturnu i trajale su tri dana, sve dok Kaligula nije odlucio da se slave pet dana.
Ovaj praznik se nakon IV veka stopio sa Bozicem. 
U decembru pada i Hanuka, jevrejski praznik svetlosti; proslava oslobodjenja jevrejske drzave od helenistickih okupatora (sto je bilo u III veku) i ponovnog posvecenja Jerusalimskog hrama.

U nasim krajevima postoji obicaj da se od 13. do 25. decembra, svakog dana prati kakvo je vreme, te se po tome predvidja i vreme za citavu narednu godinu. Svaki taj dan predstavlja jedan mesec: 13. je januar, 14. je februar itd. Pa ako je 13. decembra lep dan, takav ce biti i ceo januar.

Decembar je dvanaesti i posladnji mesec u godini po gregorijanskom kalendaru, i ima 31 dan. Ime mu dolazi od latinskog "decem" (deset), jer je po starom republikanskom kalendaru on bio deseti mesec po redu u godini. Isti slucaj imamo i sa septembrom, oktobrom i novembrom o cemu smo vec pisali. Po tom republikanskom kalendaru decembar je imao 29 dana, zatim je Cezarovom reformom dobio jos jedan dan. Tada su svi meseci imali 30 ili 31 dan (izuzev februara, koji je imao 29 dana - odnosno 30 svake prestupne godine). Ali 44. godine pre nove ere, odlukom rimskog Senata mesec Quintilis, koji je imao 31 dan, posve�en je Cezaru, a 8. godine pre nove ere, mesec Sextilis, koji je imao 30 dana, je posve�en Avgustu. Zatim je avgustu dodat jedan dan, da bi imao koliko i Cezarov jul (uzet je od februara), septembru je oduzet dan, oktobru je dodat dan, novembru oduzet, a konacno decembru dodat. Sve to je bilo nuzno da bi meseci naizmenicno imali 30 odnosno 31 dan. Tako od tada decembar ima 31 dan. 

22. decembra na severnoj Zemljinoj polulopti pocinje zima. Sunce je tada ispod ekvatora u najnizoj tacki i njegovi zraci udaraju pod pravim uglom zimski povratnik. Tog dana noc je najduza u godini, a dan najkraci. To je dan zimskog solsticija ili zimske karatkodnevnice. U isto vreme na juznoj zemljinoj polulopti pocinje leto.

Коментари

Популарни постови са овог блога

Stare reci i zaboravljeni izrazi

ЉУБАВНЕ НАРОДНЕ ЛИРСКЕ ПЕСМЕ

Dizanje ili ispijanje u slavu