Uvod u neopaganizam
Duhovnost ili religija?
Kada ljudi po prvi put čuju za neopaganizam, često se upitaju gdje pagani slave svoje svetkovine, tko vodi ta slavlja, postoje li pravila, hijerarhije ili sveti spisi koji to određuju i tako dalje. Bilo bi iznimno jednostavno odgovoriti na ovakva pitanja kada bi neopaganizam bio religija, no on to nije. Mnogi pagani će reći da je to duhovnost, pa čak i način života. Svakako, neopaganizam se ne može nazvati religijom iz više razloga.
Naime, organizirane religije imaju strogo definirane obredne zakone, fiksne bogomolje, duhovne vođe (a time i hijerarhije) te svete spise. Neopaganizam je mnogo fleksibilniji. Pojedinci i grupe mogu slaviti u zatvorenim ili otvorenim prostorima i najčešće nemaju fiksno mjesto tj. utemeljenu bogomolju. Osnovni obredni okviri postoje, ali se mogu prilagođavati potrebama pojedinca/grupe. Ovisno o denominaciji, neopagani mogu odabrati jednu osobu/više ljudi koji će stalno voditi obrede, ali se često događa da različiti ljudi vode drugačije vrste obreda. Uz ovo, pagani često pišu vlastite obrede i ne poznaju svete spise, već samo jedno osnovno pravilo koje u svojoj najkraćoj verziji glasi „Ne naudi nikome“.
Na čemu se temelji neopaganizam?
Neopaganizam je u osnovi duhovni put koji naglašava slavljenje prirode i plodnosti. Pagani ove pojmove shvaćaju cjelovito; oni slave prirodu u njezinoj cijelosti (odnosno njezine „dobre“ i „loše“ strane) i sve aspekte plodnosti (plodnost ljudi, tla, životinja, uma itd.). Plodnost i kreacija, koje se može shvatiti gotovo sinonimno, su utjelovljeni u središnjim figurama neopaganizma.
Bog i Božica
Ove dvije figure, a moglo bi se reći i arhetipi, utjelovljuju plodnost, stvaranje te sve aspekte ljudskosti i prirode. One su muški i ženski polovi (ali ne nužno i spolovi) koji stoje u središtu kreacije. One imaju više lica kao što ima i svaki čovjek ili bilo koja prirodna sila. One su antropomorfizirane kako bi se ljudima olakšala komunikacija, ali mogu biti shvaćene i kao sama priroda.
Pagani najčešće spominju dva aspekta Boga: Rogatog Boga i Zelenog Čovjeka. Rogati je na vrhuncu svoje snage za zimskih mjeseci i predstavlja mušku seksualnost, snagu, lov, divljinu i životinje (zbog čega ga se najčešće prikazuje s jelenjim rogovima). Zeleni Čovjek je ljetni pandan Rogatog. On nije nimalo manje muževan ili snažan, ali jest blaži jer predstavlja ljepotu ljetnih mjeseci i sve zelenilo prirode. Ova dva aspekta su također poznata pod drugim dvama imenima: Kralj Božikovine (ekvivalent Rogatog Boga) i Kralj Hrasta (ekvivalent Zelenog Čovjeka). Božikovina u ovom kontekstu simbolizira zimzeleno bilje i zimske mjesece općenito, a hrast simbolizira bjelogorično drveće, a kontrastno tome i zelenilo koje prevladava u vrijeme proljeća i ljeta. No neovisno o aspektu, Bog predstavlja muški pol i moć Sunca bez kojeg ne bi bilo života na Zemlji.
Božica ima tri vidljiva lica, zbog čega ju se često naziva Trostrukom Božicom, ali neki također priznaju i jedno skriveno lice. Ona je Djeva, Majka i Starica, čime predstavlja sve faze evolucije žena, no ujedno ima i lice Mračne Božice. Sve navedene faze odgovaraju Mjesečevim mijenama (Djeva – rastući Mjesec/prva četvrt; Majka – uštap; Starica – padajući Mjesec/zadnja četvrt; Mračna Božica – mlađak) jer Božica sama po sebi predstavlja ženski pol i Mjesec koji znatno utječe na živote ljudi.
Pošto neopaganizam ne propisuje točna pravila za štovanje, pa čak ni shvaćanje božanstava, neki pagani shvaćaju Boga i Božicu kao dvije figure, kao što je opisano u prethodnim paragrafima, no velik broj pagana ih percipira drukčije. Neki pagani će smatrati da Bog i Božica predstavljaju dva odvojena pola prirode, drugi će ih vidjeti kao dva lica istog novčića (tj. prirode/stvaranja), a neki će prisvojiti politeistički sistem vjerovanja i priznati više bogova/božica (iz različitih panteona) kao lice Boga/Božice, ili pak kao u potpunosti zasebne aspekte prirode. Svakako, božanske sile su u umu gotovo svih pagana utjelovljenja prirode i čina stvaranja.
Kolo godine
Pagani percipiraju godinu kao kolo koje se neprestano okreće; ono stoga predstavlja preporađanje i vječne cikluse. Ovo kolo ima osam žbica koje predstavljaju osam paganskih svetkovina, odnosno sabata koji se dijele na solarne i vatrene/agrarne. U solarne blagdane spadaju dva suncostaja i dvije ravnodnevnice (Yule, Ostara, Litha i Mabon), a vatreni/agrarni blagdani se nalazi otprilike na pola puta između svakog od solarnih sabata i pretežito slave određene agrarne aspekte (sjetvu, žetvu itd.). Pagani imaju posebne nazive i relativno ustaljene datume za sve sabate:
Yule, odnosno zimski suncostaj, predstavlja početak paganske godine, a ujedno i početak zime kada Sunce ponovno jača i dan pomalo postaje dulji (zbog čega pagani slave ponovno rođenje Sunca). Imbolc je prvi vatreni blagdan koji označava središnju točku zime, zbog čega pagani slave vatru (a kroz nju i snagu Sunca) koja donosi toplinu i otapa snijeg. Ostara ili proljetni ekvinocij slavi početak proljeća i ponovni povratak plodnosti. Beltane je vatreni blagdan koji označava vrhunac proljeća i plodnosti. Ljetni suncostaj, odnosno Litha, označava početak ljeta, punu snagu Sunca, ali ujedno i opadanje snage Sunca u narednim mjesecima. Lughnasadh je prvi od triju žetvenih blagdana u nizu; on obilježava prvu žetvu tijekom koje se slavi zemljin urod i stoga spada u agrarne/vatrene blagdane. Mabon tj. jesenska ravnodnevnica je drugi od triju žetvenih blagdana i vrijeme druge žetve, koji slavi polagano opadanje snage Sunca, nadolazak kraja godine i razdoblje odmora uz sav skupljeni urod. Samhain je posljednji blagdan u paganskom kolu godine, zbog čega predstavlja kraj godine, simboličnu smrt i skorašnje ponovno rođenje te kraj jednog ciklusa (zbog čega mnogi pagani upravo na ovaj dan slave Novu godinu).
Sabati i njihova slavlja u suštini predstavljaju prirodne cikluse te aktivnost i stanje cjelokupne prirode (ljudi, životinja i biljaka odnosno zemlje). Time se u potpunosti uklapaju u paganski svjetonazor koji stavlja prirodu i plodnost u prednji plan
izvor
Коментари