Otkud svastika među Srbima?

Otkud svastika među Srbima?
Deo budističkog folklora
Piše Zoran Nikolić

Stara, uvek šaljivo intonirana narodna izreka “nema bližeg roda od svastike” mogla bi se protimačiti višeznačno, ali jedno drugo pitanje ostaje kao inspiracija za ovaj tekst. Tim pre što ovo nije tipično novinarsko “putešestvije” kroz pitanja i odgovore koje čitalac verovatno ne zna, već pre vapaj da onaj ko drži u rukama ovaj broj “Trećeg oka” učestvuje u našem istraživanju i pomogne da odgonetnemo zagonetku koju i dalje sami sebi postavljamo.
Dakle, jedna reč označava simbol koji je star hiljadama godina, a po zlu su ga pronele planetom Hitlerove legije, a svima je poznato da je drugo ime kukastog krsta - svastika.
Sa druge strane, istu reč koristimo i za veoma blisku rođaku po tazbinskom srodsvu - za ženinu sestru. Otkud identično ime za dva tako daleka i ni po čemu slična pojma?
Odgovor smo tražili dugo, ali nismo sigurni da smo mu se približili...

Koren u sanskritu
Nauka danas nema dilemu da je svastika reč koja potiče iz sanskrita i da je do 20. veka imala potpuno drugo značenje. Najjednostavniji prevod ovog simbola bio bi “dobrobit”. Ona je stara nekoliko hiljada godina, a u hinduizmu i budizmu smatra se svetim simbolom. Tako nije čudno što su u mnogim indijskim hramovima velike svetkovine podrazumevale obavezne dekoracije ovim simbolom.
Nezavisno od Azije, kojom se ovaj simbol širi skroz do Balija i Indonezije, na severnoameričkom kontinentu ga koriste mnoge kulture koje su bile bez ikakvog kontakta sa azijskim civilizacijama, pa naučnici smatraju da je ovo prosta koincidencija, i da je svaka kultura nezavisno došla do upotrebe ovog simobla.
Najzad, najstarija poznata svastika deo je takozvanog vinčanskog pisma, dakle, pronađena je na materijalnim ostacima kutlure koja je postojala ovde pre oko sedam hiljada godina.
Kasnije, u antičkom periodu, svastika je često korišćena i od strane Hetita, Kelta i Grka.
Na prostorima Srbije, prema dosadašnjim podacima, ovaj (u to vreme potpuno miroljubiv simobl koji se odnosio na blagostanje) pronađen je i na podnim mozaicima u gradu Naisu (sadašnjem Nišu), iz doba rimske vladavine u prethrišćanskom periodu.
Dakle, ovaj simbol bio je univerzalan, planetaran, i predstavljao je potpuno drugačije značenje od onog koji mu je dao Hitler. Nacistički vođa je znao za istraživanja Hajnriha Šlimana koji je ovaj znak smatrao dokazom o migraciji indeovropskih naroda, odnosno Arijevaca. Zato ga je izabrao za svoj simbol, patološki ističući svoje “arijevsko” poreklo. U tome mu je značajno pomogao teoretičar Alfred Rozenberg koji je uporno zagovarao teoriju o tome kako je nordijska rasa gospodara potekla iz Severne Evrope. Eto prilike zahuktalom Hitleru da vidi ostvarenje svojih patoloških vizija, i za tren se svastika našla na crvenoj zastavi koja je bila na čelu nacional-socijalista, odnosno nacista koji su ubrzo krenuli da pokore svet.
Poznato je kako je taj pohod okončan, ali je tu i “naš” simbol doživeo totalni fijasko, i počeo je da prestavlja oličenje zla, umesto blagostanja koje je predstavljao u ranijim kulturama nekoliko hiljada godina. Za samo oko dve decenije pod ovim znakom je zapaljena Evropa ali i svet, a zatim je sa mukom ugašena...
Ukratko, ovo je bilo podsećanje na to kako je svastika odredila sudbinu mnogih, pa i samog čovečanstva....

Šta će kod nas?
Pitanje sa kojim smo počeli ovaj tekst ostaje nam i dalje bez odgovora. Šta će u srpskom folkloru, odnosno tradiciji, isto ime za nekog ko nam je blizak? Naš pokušaj da pronađemo odgovor ostao je bezuspešan, uz svega nekoliko komentara kako “naš list, po pravilu ume da postavi neobično pitanje”. Odgovor nismo pronašli, mada smo razgovarali sa mnogim istoričarima, heraldičarima i etnolozima.
Jedan od naših najpoznatijih stručnjaka, koji se uz puno autoriteta bavio običajima Dragomir Antonić, pedantno nas je uputio na činjenicu da su među prvim pisanim dokumentima, poput Nomokanona Svetog Save, koji je prepisan i sačuvan još u 13 veku, pominje ženina sestra. Doduše, u to vreme, pre više od 700 godina, nije bilo pomena “svastike”, već je narod ovu rođaku nazvao “sestrinica”. Sličnost u nekim pojmovima vezana je za pojmove “svat”, “svojta”, “svat”, i svi su oni, očigledno, vezani za porodicu, njeno širenje i venčanje, ali svaka reč je očigledno dovoljno “daleko” od “naše” svastike.
I, tu smo ostali na vetrometini, sasvim nemoćni da sa sigurnošću odgonetnemo pitanje koje smo sebi postavili. Jedino što su nam stručnjaci rekli jeste da su se, gotovo svi, često pitali zašto je to tako. I, nisu pronašli odgovor.
Utoliko je rad u našem listu često i značajan izazov, ali i mesto gde sebi možemo da dopustimo interesantan komfor i da upitamo čitaoce znaju li oni odgovor na pitanje koje smo postavili. Otkud naziv “svastika” za ženinu sestru?
Sigurno je da odgovor postoji, ali to što mi nismo došli do njega, ne znači da naši čitaoci neće...

Коментари

Популарни постови са овог блога

Stare reci i zaboravljeni izrazi

ЉУБАВНЕ НАРОДНЕ ЛИРСКЕ ПЕСМЕ

Dizanje ili ispijanje u slavu