Dizanje ili ispijanje u slavu
Dizanje ili ispijanje u slavu je najsvečaniji dio slave. Ovaj obred se u nekim krajevima vrši zajedno sa lomljenjem kolača, a u nekima ne. Domaćin i gosti ispijaju vino uz svečane molitve i zdravice. Za vrijeme dizanja u slavu stoje gologlavi, a vrata na kući su zatvorena. Okadi se kolač, svijeća, žito, domaćin, ukućani i svi gosti. Dolibaša – poseban gost koji vodi računa da pred svima ima vina - sa čašom vina u desnoj ruci govori molitvu, prekrsti se, popije vina i zdravi se sa onim ko mu je sa desne strane i preda mu čašu vina. Ovaj se prekrsti, zdravi domaćinu, popije malo vina i doda čašu domaćinu. Domaćin uradi isto i doda čašu onome ko je sa lijeve strane dolibaše. I ovaj uradi isto i doda drugu preko puta sebe, i sve tako dok se ne izredaju svi gosti i domaći narod. Zatim svi uzimaju malo žita i opet se obrede čašom, pa se nastavlja sa molitvama i ostalim zdravicama.
Zdravice su sadržinom različite jedna od druge, ali se mogu podijeliti na dvije vrste: u jednima se moli Bogu i Krsnom imenu, svecu zaštitniku, a u drugima se nabrajaju želje za sreću i napredak domaćina, ukućana, rodbine, komšija, kumova i prijatelja.
Luka Grđić Bjelokosić objavio je Zdravice o krsnom imenu u svojoj knjizi Iz naroda i o narodu koje su se izgovarale na krsnim slavama u gornjoj Hercegovini.
Prva zdravica uz rakiju:
"Hvala, brate domaćine! Ti krsno ime slavio, a ono ti pomoglo, k'o sretnom i Bogu milom Srbinu! Slavio ga ti i tvoji sinovi i unuci nakon tebe, ako Bog da!"
Uz vino se više napija. Domaćin uzme bardak, pa ga doda jednom od starijih zvanica sa riječima:
"Primi, dolibaša sretni!"
Kada dolibaša primi bardak, započne ovako napijati:
"I večeras i vazda, na sretnu mjestu, po zakonu Hristovu, a u veliki dobri čas, ako Bog da! Rakiju pili, a zdravo bili; a sada evo da sa srećom počnemo piti vino, sve nam zdravo i veselo bilo, ako Bog da! Domaćinu hvala, Bogorodica mu sreću dala! Koja mu dala, ona mu i uzdržala! Bog mu i Sveti Ignjatije (kakvo je već krsno ime), njegovo krsno ime, pomog'o, te mu niko nauditi nemog'o! Slavio ga ove godine, kako mog'o, a dogodine, kako sam htio i umio i u Boga želio, ako Bog da!" (Sada se okrene desnom drugu do sebe) i nastavlja:
"Zdrav si mi druže desni, a u Boga sretni! Vazda mi desni sjedio u bogatu stolu, a trpezi u čelu, ko sretni i Bogu mili Srbin, ako Bog da! Svoja te braća voljela, a tuđa te krajina poštovala i priznavala, a ti se svakome ozvao poštenijem glasom: prijatelju jezikom iz usta, a dušmaninu sabljom iz ruka, sve dobrom zgodom i pomoću Božjom, ko sretni i Bogu mili Srbin, ako Bog da! Zdrav majčin sine a sivi sokole! Prvom u veliki dobri čas!"
Kada dolibaša malo ponapije iz bardaka, svi mu viču: "Nazdravlje dolibaša!" A on, odgovara: "Hvala, braćo!"
Zatim, bardak prihvati onaj što mu je dolibaša nazdravio, malo se nagne dolibaši i kaže: "Poklanjamo se, dolibašo!" "Bogu i starijemu!" - "Hvala na zdravici!" - "Bogu na milosti, koji je dao i domaćinu koji je zaštedio!" - "Što ti ne ispravio riječju, Bog njegovom milošću! Zdrav si ko desni do mene!"
Bardak ide naokolo na desnu ruku i niko ne nazdravlja dugo. Ako je mrsni dan donosi se na sofru najprije sir. Onda dolibaša nazdravlja drugu zdravicu:
"Prvom u dobri čas, a drugom u bolji čas! Oba časa dobra, pa nam i pomogla, u svako doba, gdje molili Boga, ako Bog da! Vazda nam dobri pomagali, a bolji priskakali, kao sretnijem i Bogu milijem Srbima, ako Bog da!"
Pošto se obrede i drugom zdravicom, dolibaša nazdravlja treću:
"Pismo prvom u dobri čas, a drugom u bolji čas. Oba časa dobra, pa nam i pomogla u svako doba, gdje molili Boga, ako Bog da! Ovo ćemo trećom najboljom srećom u ime Boga i svete živonačalne Trojice, Hrista i Bogorodice (ovdje skine kapu i prekrsti se, a tako isto i ostali) koji mogu da nam pomognu, kao sretnim i Bogu milim Srbima, ako Bog da! Gdje god mi svetu Trojicu pominjali ondje nam i pomagala, a gdje mi nju u kakvoj muci ja nevolji zaboravili, ona nas ne zaboravila, nego nam bila najbolja pomotnjica: ruku dodala, iz kala izvadila i na sretni put namjerila, kao sretne i Bogu mile Srbe, ako Bog da! Ko god svetu Trojicu vjerovao, ona mu i pomagala, a ko je ne vjerovao, i njega Bog okrenuo s krstom naoposlom, pa i on vjerovao, a ko ne htio nikako, i zaoglavio ga je đavo svakako!"
Pošto se i ovom čašom obrede nazdravlja dolibaša četvrtu zdravicu:
"Ovu ćemo u ime lijepoga, zlatnoga, sjajnoga časnoga krsta, koji sija na četiri strane svijeta, i u ime četiri jevanđelista: Mateja, Marka, Luke i Jovana, četiri stupa nebesna! Ko ih god vjerovao, njemu i pomagali, a ko ih ne vjerovao i njega Bog okrenuo s krstom a naoposlom, pa i on vjerovao, ako Bog da! I za zdravlje našega brata domaćina. Svoje krsno ime dočekivao i slavio mnogo ljeta i godina!" - "Amin! Da Bog da!"
Kada se prelomi krsni hljeb (kolač) dolibaša primi od domaćina bardak i stane nazdravljati: "Zdravi ste mi, moja braćo, desno i lijevo, a sretno i lijepo, ako Bog da! Brat domaćin sofru postavio i oko nje svoje kumove i prijatelje i braću komšije sastavio, kao sretni i Bogu mili Srbin, ako Bog da! Koji su mu ove godine došli, došli mu i dogodine i mnogo ljeta i godina! Sve se u zdravlju i veselju s njime sastajali, ako Bog da! Koji mu ove godine doći nijesu mogli, da Bog da došli kad mogli, a zdravo i veselo bili, ako Bog da! Evo, brat domaćin krsnu svijeću prislužio, a krsni kolač po sofri izdijelio, krcnula mu svaka sreća u njegov pošteni dom i pod njegov kutnji krov, ako Bog da. Ovu sofru i svaku vrhom postavljao, ravnu je dizao, a na njoj mu anđeo božji prebivao, ko u sretnog i Bogu milog Srbina, ako Bog da!
A sada moja lijepa braćo da ustanemo da se sa strahom božijim Bogu pomolimo, i u ime lijepe slave Božje nazdravimo!" (Svi ustanu na noge i snime kape. Ako nema sveštenika, uzme dolibaša na maši vatre i tamjana, pa okadi svijeću, ikonu i sofru).
"Zdravi ste mi, braćo moja! Najprije za našega cvijeta na sred bijela svijeta, crkve Jerusalima! Daj Bože i milost božija, da je naša ćaba, crkva jerusalimska, mirom mirna, nadom nadna, a od Boga blagoslovena, da se u njoj do strašnoga suda poje pravoslavna liturgija, ako Bog da!" - "Amin! Bog te čuo!" - "Pa za našijeh ostalijeh, mirskijeh crkava i manastira, pa za našijeh staraca, popova i kaluđera, pa za našijeh ktitora i priložnika, ako Bog da! Što smo napomenuli naše mirske crkve i manastire: Daj Bože, koje su uzgor Bog ih uzgor i podržao, koje li su obruvene i obrušene, Bog dao dobru godinu, a bolju Gospodu, pa se i one pogradile: iz dvora krečom i kamenom, a iznutra krstima i ikonama, te se u njima slava Božija pojala, kao u sretnoj i Bogu miloj srpskoj bogomolji! Što smo napomenuli naše starce, popove i kaluđere, koji čaju u kamenu, na kamenu, te se za nas Bogu mole: Bogu se molili pa se umolili, grijesi nam se otpustili, pa svoja stada ka vaskresenju Hristovu priveli, ako Bog da! Što smo napomenuli junake, ktitore i priložnike: koji junak prilagao, jaki mu Bog pomogao, a koji ne mogao a žudio, i njega Bog pomogao, pa priložio kad mogao, ako Bog da! Zdrav si mi, brate domaćine, od lijepe slave Božije, koja može da nam pomože! Ko popije više, više će i živjeti".
Bardak ide oko sofre te svak pomalo okusi da ostane vina i za ostalu kućnu čeljad, jer treba svak da okusi od slave Božije.
Zatim zvanice sjedaju te jedu. Dolibaša drugom čašom nazdravlja ovako:
"Zdravi ste mi, lijepa braćo! Po slavi proslavio Bog ovi dom i u domu domaćina i svijeh nas, koji smo ovđe danas i sav srpski rod, ako Bog da! Domaćin ovu sofru postavio, a Bog blagoslovio, sveti se Ignjatije - domaćinovo krsno ime, kod Boga udvorio, te se domaćinu nanadilo i naknadilo, ako Bog da! Zdrav si, brate, u zastavi! Dobro mi, brate, to družine razgovori! Pijte! Veselite se! Kada je Bog dao, te se ima gdje i u koga!"
Pošto se obrede drugom čašom, nazdravlja dolibaša trećom:
"Čašom trećom a najboljom srećom, ako Bog da! Gdje se god čaša treća pila, tu se dobra sreća vila, ako Bog da! Zdravi ste moja lijepa braćo! U ime Boga svete živonačalne Trojice, Hrista i Bogorodice, koji mogu, da nam i pomognu, ako Bog da! Gdje god mi svetu Trojicu spominjali ondje nam i pomagala, a gdje mi nju u kakvoj muci ja nevolji poboravili, ona nas ne zaboravila, nego nam bila najbolja pomotnjica: ruku dodala iz kala izvadila, na sretni put namjerila, ko sretne i Bogu mile Srbe, ako Bog da! Ko god svetu Trojicu vjerovao, ona mu i pomagala, a ko je ne vjerovao, i njega Bog obratio pa vjerovao, a ko ne htio nikako, i zaoglavio ga je đavo svakako!" (Dok ovo govori, motri niz sofru jednoga od mlađih, koga sada zovne po imenu).
"Zdrav si Nikola! Zdrav si brate! Ja ćemo i ti piti ovu bardačinu za jednog dobrog junačinu." Onaj se digne te ga je dolibaša zovnuo, pa se pokloni i rekne: "Hvala dolibaša časni, a u Boga sretni! Hvala ti na poštenu glasu i svijetlu obrazu!" A dolibaša nastavi: "Zdravi ste mi svi braćo naokolo! Ovu ćemo za zdravlje i život našeg brata domaćina! Za njegove tvrde glave, dobre sreće i pune ćase, ako Bog da! Za njegovijeh sinova, braće i bratučeda, unuka i omladaka, života i dobroga zdravlja, ako Bog da! Za njegovijeh kćeri i nevjesta, sinovica i unuka, života i dobroga zdravlja, ako Bog da! Pa za njegovoga poštenoga doma i njegovog kućnoga krova, života i dobroga zdravlja, ako Bog da! Pa za njegovog visokog sljemena i svakog rodnog i berićetnog sjemena, života i dobroga zdravlja, ako Bog da! Pa za njegovog rala dubokog i stada širokoga, života i dobroga zdravlja, ako Bog da!
Što smo napomenuli našega brata domaćina i njegovu tvrdu glavu: daj Bože i milost Božija, da njegova glava bude zdrava, poštena, a na daleko čuvena, kao sretnog i Bogu milog Srbina, ako Bog da!" - "Amin! Bog te čuo!"
- "Što smo napomenuli njegovu sreću i punu ćesu: sreća mu bila obilata, a od Boga poslata! Što god počinjao, u sto dobrijeh časa počeo, a kakav god posao svršio, sretno ga i hairli svršio, ako Bog da! A ćesa mu bila puna, bogata, te iz nje podmirivao sve i svoju kuću! Milostinju činio, a Bog ga pomogao, kao sretnog i Bogu milog Srbina, ako Bog da! Bog mu dao dobru sreću, oči pune, srce veselo, ruke junačke, pamet razboritu, te se ni od koga ne zastidio, no svakom na biljezi stao i svakome odgovorio: prijatelju jezikom iz usta, a dušmaninu sabljom iz ruka, sve dobrom zgodom i pomoću Božijom, ako Bog da!" - "Amin! Bog te čuo!"
"Što smo narekli za njegovijeh sinova i unuka i omladaka, daj Bože: Brat se domaćin sinovima hranio, a unucima kitio i dičio, kao što se kiti i diči Đurđev dan listom i zelenom travom, a Spasov dan cvijetom i svakim Božijim blagodetom, ako Bog da! Što smo napomenuli njegovu braću i bratučeda: Bog mu ih poživio i u svaku mu ih volju i nevolju uz desnu ruku pridesio, kao sretnom i Bogu milom Srbinu, ako Bog da!" - "Amin! Bog te čuo!"
- "Što smo napomenuli njegove kćeri i nevjeste, sinovice i unuke: Daj Bože i milost Božija! Vazda mu se poznavale po obrazu svijetlu, a oglavlju bijelu, ako Bog da! Vesele mu u kola hodile, u kolu se gizdale, sve kolo začinile, zdravo se kući vraćale, u naručja muška čeda nosile, za njih Boga molile, Boga i umolile, s oružjem ih sastavile, ko sretne i Bogu mile Srpkinje, ako Bog da!" - "Amin! Bog te čuo!"
- "Što smo narekli njegov kućni krov i njegov pošteni dom: daj Bože i milost Božija, da mu se pod njegov kućni krov, a u njegov pošteni dom sabiraju sve prvi ljudi; da reknem: patrijarsi, daleko su od nas; stari su od nas sretniji bili, no vladike, kaluđeri i popovi, knezovi i kmetovi, kumovi i prijatelji, kao i mi danas, ako Bog da! Što mu dolazili vladike, kaluđeri i popovi - dolazili po namu i po glasu, te milostinju molili, a njemu Bog dao ruke pune, pa im pisao parusije i salandere , a oni mu pomenik čatili i na kući blagoslov ostavili, ko sretnom i Bogu milom Srbinu, ako Bog da! Što mu dolazili knezovi i kmetovi, kumovi i prijatelji: dolazili mu na čas i na bratski dogovor, a on svakoga častio, razgovorio i razveselio, kao sretni i Bogu mili Srbin, ako Bog da. A dolazili mu i ništi i ubogi. Dolazili mu na glas i po djelu, a on svakome podijelio, koliko mogao, a njemu Bog stostruko vratio! Nikoga mahrum sa svoga praga ne vratio, no gladna nahranio, žedna napojio, gola zaodio, strancu put kazao, a gospod Bog po zemanu duši njegovoj put u raj otvorio, ako Bog da!" - "Amin! Bog te čuo!" - "Što smo napomenuli njegovo ralo duboko i stado široko: ralo mu išlo u duboko, a stado u široko! Ralo mu rodilo, a stado mu se plodilo, ko u sretnoga i Bogu miloga Srbina, ako Bog da! Zdrav si mladiću! Hvala ti na podvorbi; ama nemoj, da se osramotimo i prevarimo, jer nam valja iskapiti ovu svu bardačinu za onog junačinu!"
Sada nagne bardakom pa popije polovinu, a drugu polovinu dade onome, te je stajao na nogama, dok je on nazdravljao. Ovaj primi bardak, pokloni se i govori:
- "Hvala na zdravici, časni dolibaša!"
- "Bogu na milosti!" - odgovori dolibaša.
- "U čije ti, brate, zdravlje vince ispio, Bog ga pomogao! Koja se najbolja rekla, ona se u Boga stekla, ako Bog da!" - pa nazdravi onome, te je s desne strane do dolibaše.
U domaćinovo zdravlje piju sve dva i dva po pun bardak vina.
Pošto se ova zdravica popije, onda zapjeva koji ima dobar glas:
"O, oj, sve u slavu Boga istinoga,
a u zdravlje brata domaćina..."
Zatim, zapjevaju dvije djevojke ili nevjeste ovu pjesmu:
"Zlatni kove i srebreni divno ti se sjaš,
divno ti se sjaš!
Domaćine, mudra glavo, još divnije znaš,
još divnije znaš!
U tebe su zlatni noži i svilen pojas,
i svilen pojas!
Više valja, domaćine, tvoj pošteni glas,
tvoj pošteni glas!
Nego tvoji zlatni noži i svilen pojas,
i svilen pojas!"
Nakon ove pjesme dolazi dolibaši bardak. Onda on zove domaćina:
"Oj, domaćine!"
- "Čujem te, časni dolibaša!"
- "Svako te dobro čulo i vidjelo, ako Bog da!"
Dolibaša se okrene onome mladiću s kojim je zajedno pio u domaćinovo zdravlje, pa ga zovne po imenu, a on odgovara:
"Čujem te i vidim, časni dolibašo!"
- "Svako te dobro čulo i vidjelo, ako Bog da! Hvala ti na uvezu! Ja ostario, pa ću sada malo sa starijim, a ti mi to družine oko sebe razgovori, dok se opet sastanemo!"
Potom se okrene domaćinu:
"E, brate, domaćine! Sad ćemo ja i ti da pijemo ovi bardak zajedno, ama me nemoj izdati!" - "Neću, časni dolibašo, neću, ako Bog da!" - odgovara domaćin.
- "Zdrav si mi, brate, domaćine! Najskorašnju rekosmo i za tvoje zdravlje Boga molismo, a ovu ćemo za tvojijeh krsnijeh kumova i prijatelja, života i dobroga zdravlja, ako Bog da! Gdje ti god koji kum i prijatelj bio, zdravo ti bio! Koji ti ove godine došao, te s tobom tvoje slavno krsno ime proslavio, došao ti i dogodine! Koji ti nije mogao doći, daj Bože, zdrav bio, pa došao kad mogao, ako Bog da! Bog ti dao kumova od bogatih domova, a prijatelja od vrsnih rodova! Sve se kumovao i prijateljio, drage volje, a bez nevolje, ko sretni i Bogu mili Srbin, ako Bog da!"
"Kud god, brate domaćine, hodio od sinjega mora do tihoga Dunava, sve na kumove i prijatelje nahodio! Sve stare uzdržavao, a mlade pridobivao, koliko je volja i milost Njegova, ako Bog da! Zdrav, brate! Za tvoje kumove i prijatelje!"
Zdravice su sadržinom različite jedna od druge, ali se mogu podijeliti na dvije vrste: u jednima se moli Bogu i Krsnom imenu, svecu zaštitniku, a u drugima se nabrajaju želje za sreću i napredak domaćina, ukućana, rodbine, komšija, kumova i prijatelja.
Luka Grđić Bjelokosić objavio je Zdravice o krsnom imenu u svojoj knjizi Iz naroda i o narodu koje su se izgovarale na krsnim slavama u gornjoj Hercegovini.
Prva zdravica uz rakiju:
"Hvala, brate domaćine! Ti krsno ime slavio, a ono ti pomoglo, k'o sretnom i Bogu milom Srbinu! Slavio ga ti i tvoji sinovi i unuci nakon tebe, ako Bog da!"
Uz vino se više napija. Domaćin uzme bardak, pa ga doda jednom od starijih zvanica sa riječima:
"Primi, dolibaša sretni!"
Kada dolibaša primi bardak, započne ovako napijati:
"I večeras i vazda, na sretnu mjestu, po zakonu Hristovu, a u veliki dobri čas, ako Bog da! Rakiju pili, a zdravo bili; a sada evo da sa srećom počnemo piti vino, sve nam zdravo i veselo bilo, ako Bog da! Domaćinu hvala, Bogorodica mu sreću dala! Koja mu dala, ona mu i uzdržala! Bog mu i Sveti Ignjatije (kakvo je već krsno ime), njegovo krsno ime, pomog'o, te mu niko nauditi nemog'o! Slavio ga ove godine, kako mog'o, a dogodine, kako sam htio i umio i u Boga želio, ako Bog da!" (Sada se okrene desnom drugu do sebe) i nastavlja:
"Zdrav si mi druže desni, a u Boga sretni! Vazda mi desni sjedio u bogatu stolu, a trpezi u čelu, ko sretni i Bogu mili Srbin, ako Bog da! Svoja te braća voljela, a tuđa te krajina poštovala i priznavala, a ti se svakome ozvao poštenijem glasom: prijatelju jezikom iz usta, a dušmaninu sabljom iz ruka, sve dobrom zgodom i pomoću Božjom, ko sretni i Bogu mili Srbin, ako Bog da! Zdrav majčin sine a sivi sokole! Prvom u veliki dobri čas!"
Kada dolibaša malo ponapije iz bardaka, svi mu viču: "Nazdravlje dolibaša!" A on, odgovara: "Hvala, braćo!"
Zatim, bardak prihvati onaj što mu je dolibaša nazdravio, malo se nagne dolibaši i kaže: "Poklanjamo se, dolibašo!" "Bogu i starijemu!" - "Hvala na zdravici!" - "Bogu na milosti, koji je dao i domaćinu koji je zaštedio!" - "Što ti ne ispravio riječju, Bog njegovom milošću! Zdrav si ko desni do mene!"
Bardak ide naokolo na desnu ruku i niko ne nazdravlja dugo. Ako je mrsni dan donosi se na sofru najprije sir. Onda dolibaša nazdravlja drugu zdravicu:
"Prvom u dobri čas, a drugom u bolji čas! Oba časa dobra, pa nam i pomogla, u svako doba, gdje molili Boga, ako Bog da! Vazda nam dobri pomagali, a bolji priskakali, kao sretnijem i Bogu milijem Srbima, ako Bog da!"
Pošto se obrede i drugom zdravicom, dolibaša nazdravlja treću:
"Pismo prvom u dobri čas, a drugom u bolji čas. Oba časa dobra, pa nam i pomogla u svako doba, gdje molili Boga, ako Bog da! Ovo ćemo trećom najboljom srećom u ime Boga i svete živonačalne Trojice, Hrista i Bogorodice (ovdje skine kapu i prekrsti se, a tako isto i ostali) koji mogu da nam pomognu, kao sretnim i Bogu milim Srbima, ako Bog da! Gdje god mi svetu Trojicu pominjali ondje nam i pomagala, a gdje mi nju u kakvoj muci ja nevolji zaboravili, ona nas ne zaboravila, nego nam bila najbolja pomotnjica: ruku dodala, iz kala izvadila i na sretni put namjerila, kao sretne i Bogu mile Srbe, ako Bog da! Ko god svetu Trojicu vjerovao, ona mu i pomagala, a ko je ne vjerovao, i njega Bog okrenuo s krstom naoposlom, pa i on vjerovao, a ko ne htio nikako, i zaoglavio ga je đavo svakako!"
Pošto se i ovom čašom obrede nazdravlja dolibaša četvrtu zdravicu:
"Ovu ćemo u ime lijepoga, zlatnoga, sjajnoga časnoga krsta, koji sija na četiri strane svijeta, i u ime četiri jevanđelista: Mateja, Marka, Luke i Jovana, četiri stupa nebesna! Ko ih god vjerovao, njemu i pomagali, a ko ih ne vjerovao i njega Bog okrenuo s krstom a naoposlom, pa i on vjerovao, ako Bog da! I za zdravlje našega brata domaćina. Svoje krsno ime dočekivao i slavio mnogo ljeta i godina!" - "Amin! Da Bog da!"
Kada se prelomi krsni hljeb (kolač) dolibaša primi od domaćina bardak i stane nazdravljati: "Zdravi ste mi, moja braćo, desno i lijevo, a sretno i lijepo, ako Bog da! Brat domaćin sofru postavio i oko nje svoje kumove i prijatelje i braću komšije sastavio, kao sretni i Bogu mili Srbin, ako Bog da! Koji su mu ove godine došli, došli mu i dogodine i mnogo ljeta i godina! Sve se u zdravlju i veselju s njime sastajali, ako Bog da! Koji mu ove godine doći nijesu mogli, da Bog da došli kad mogli, a zdravo i veselo bili, ako Bog da! Evo, brat domaćin krsnu svijeću prislužio, a krsni kolač po sofri izdijelio, krcnula mu svaka sreća u njegov pošteni dom i pod njegov kutnji krov, ako Bog da. Ovu sofru i svaku vrhom postavljao, ravnu je dizao, a na njoj mu anđeo božji prebivao, ko u sretnog i Bogu milog Srbina, ako Bog da!
A sada moja lijepa braćo da ustanemo da se sa strahom božijim Bogu pomolimo, i u ime lijepe slave Božje nazdravimo!" (Svi ustanu na noge i snime kape. Ako nema sveštenika, uzme dolibaša na maši vatre i tamjana, pa okadi svijeću, ikonu i sofru).
"Zdravi ste mi, braćo moja! Najprije za našega cvijeta na sred bijela svijeta, crkve Jerusalima! Daj Bože i milost božija, da je naša ćaba, crkva jerusalimska, mirom mirna, nadom nadna, a od Boga blagoslovena, da se u njoj do strašnoga suda poje pravoslavna liturgija, ako Bog da!" - "Amin! Bog te čuo!" - "Pa za našijeh ostalijeh, mirskijeh crkava i manastira, pa za našijeh staraca, popova i kaluđera, pa za našijeh ktitora i priložnika, ako Bog da! Što smo napomenuli naše mirske crkve i manastire: Daj Bože, koje su uzgor Bog ih uzgor i podržao, koje li su obruvene i obrušene, Bog dao dobru godinu, a bolju Gospodu, pa se i one pogradile: iz dvora krečom i kamenom, a iznutra krstima i ikonama, te se u njima slava Božija pojala, kao u sretnoj i Bogu miloj srpskoj bogomolji! Što smo napomenuli naše starce, popove i kaluđere, koji čaju u kamenu, na kamenu, te se za nas Bogu mole: Bogu se molili pa se umolili, grijesi nam se otpustili, pa svoja stada ka vaskresenju Hristovu priveli, ako Bog da! Što smo napomenuli junake, ktitore i priložnike: koji junak prilagao, jaki mu Bog pomogao, a koji ne mogao a žudio, i njega Bog pomogao, pa priložio kad mogao, ako Bog da! Zdrav si mi, brate domaćine, od lijepe slave Božije, koja može da nam pomože! Ko popije više, više će i živjeti".
Bardak ide oko sofre te svak pomalo okusi da ostane vina i za ostalu kućnu čeljad, jer treba svak da okusi od slave Božije.
Zatim zvanice sjedaju te jedu. Dolibaša drugom čašom nazdravlja ovako:
"Zdravi ste mi, lijepa braćo! Po slavi proslavio Bog ovi dom i u domu domaćina i svijeh nas, koji smo ovđe danas i sav srpski rod, ako Bog da! Domaćin ovu sofru postavio, a Bog blagoslovio, sveti se Ignjatije - domaćinovo krsno ime, kod Boga udvorio, te se domaćinu nanadilo i naknadilo, ako Bog da! Zdrav si, brate, u zastavi! Dobro mi, brate, to družine razgovori! Pijte! Veselite se! Kada je Bog dao, te se ima gdje i u koga!"
Pošto se obrede drugom čašom, nazdravlja dolibaša trećom:
"Čašom trećom a najboljom srećom, ako Bog da! Gdje se god čaša treća pila, tu se dobra sreća vila, ako Bog da! Zdravi ste moja lijepa braćo! U ime Boga svete živonačalne Trojice, Hrista i Bogorodice, koji mogu, da nam i pomognu, ako Bog da! Gdje god mi svetu Trojicu spominjali ondje nam i pomagala, a gdje mi nju u kakvoj muci ja nevolji poboravili, ona nas ne zaboravila, nego nam bila najbolja pomotnjica: ruku dodala iz kala izvadila, na sretni put namjerila, ko sretne i Bogu mile Srbe, ako Bog da! Ko god svetu Trojicu vjerovao, ona mu i pomagala, a ko je ne vjerovao, i njega Bog obratio pa vjerovao, a ko ne htio nikako, i zaoglavio ga je đavo svakako!" (Dok ovo govori, motri niz sofru jednoga od mlađih, koga sada zovne po imenu).
"Zdrav si Nikola! Zdrav si brate! Ja ćemo i ti piti ovu bardačinu za jednog dobrog junačinu." Onaj se digne te ga je dolibaša zovnuo, pa se pokloni i rekne: "Hvala dolibaša časni, a u Boga sretni! Hvala ti na poštenu glasu i svijetlu obrazu!" A dolibaša nastavi: "Zdravi ste mi svi braćo naokolo! Ovu ćemo za zdravlje i život našeg brata domaćina! Za njegove tvrde glave, dobre sreće i pune ćase, ako Bog da! Za njegovijeh sinova, braće i bratučeda, unuka i omladaka, života i dobroga zdravlja, ako Bog da! Za njegovijeh kćeri i nevjesta, sinovica i unuka, života i dobroga zdravlja, ako Bog da! Pa za njegovoga poštenoga doma i njegovog kućnoga krova, života i dobroga zdravlja, ako Bog da! Pa za njegovog visokog sljemena i svakog rodnog i berićetnog sjemena, života i dobroga zdravlja, ako Bog da! Pa za njegovog rala dubokog i stada širokoga, života i dobroga zdravlja, ako Bog da!
Što smo napomenuli našega brata domaćina i njegovu tvrdu glavu: daj Bože i milost Božija, da njegova glava bude zdrava, poštena, a na daleko čuvena, kao sretnog i Bogu milog Srbina, ako Bog da!" - "Amin! Bog te čuo!"
- "Što smo napomenuli njegovu sreću i punu ćesu: sreća mu bila obilata, a od Boga poslata! Što god počinjao, u sto dobrijeh časa počeo, a kakav god posao svršio, sretno ga i hairli svršio, ako Bog da! A ćesa mu bila puna, bogata, te iz nje podmirivao sve i svoju kuću! Milostinju činio, a Bog ga pomogao, kao sretnog i Bogu milog Srbina, ako Bog da! Bog mu dao dobru sreću, oči pune, srce veselo, ruke junačke, pamet razboritu, te se ni od koga ne zastidio, no svakom na biljezi stao i svakome odgovorio: prijatelju jezikom iz usta, a dušmaninu sabljom iz ruka, sve dobrom zgodom i pomoću Božijom, ako Bog da!" - "Amin! Bog te čuo!"
"Što smo narekli za njegovijeh sinova i unuka i omladaka, daj Bože: Brat se domaćin sinovima hranio, a unucima kitio i dičio, kao što se kiti i diči Đurđev dan listom i zelenom travom, a Spasov dan cvijetom i svakim Božijim blagodetom, ako Bog da! Što smo napomenuli njegovu braću i bratučeda: Bog mu ih poživio i u svaku mu ih volju i nevolju uz desnu ruku pridesio, kao sretnom i Bogu milom Srbinu, ako Bog da!" - "Amin! Bog te čuo!"
- "Što smo napomenuli njegove kćeri i nevjeste, sinovice i unuke: Daj Bože i milost Božija! Vazda mu se poznavale po obrazu svijetlu, a oglavlju bijelu, ako Bog da! Vesele mu u kola hodile, u kolu se gizdale, sve kolo začinile, zdravo se kući vraćale, u naručja muška čeda nosile, za njih Boga molile, Boga i umolile, s oružjem ih sastavile, ko sretne i Bogu mile Srpkinje, ako Bog da!" - "Amin! Bog te čuo!"
- "Što smo narekli njegov kućni krov i njegov pošteni dom: daj Bože i milost Božija, da mu se pod njegov kućni krov, a u njegov pošteni dom sabiraju sve prvi ljudi; da reknem: patrijarsi, daleko su od nas; stari su od nas sretniji bili, no vladike, kaluđeri i popovi, knezovi i kmetovi, kumovi i prijatelji, kao i mi danas, ako Bog da! Što mu dolazili vladike, kaluđeri i popovi - dolazili po namu i po glasu, te milostinju molili, a njemu Bog dao ruke pune, pa im pisao parusije i salandere , a oni mu pomenik čatili i na kući blagoslov ostavili, ko sretnom i Bogu milom Srbinu, ako Bog da! Što mu dolazili knezovi i kmetovi, kumovi i prijatelji: dolazili mu na čas i na bratski dogovor, a on svakoga častio, razgovorio i razveselio, kao sretni i Bogu mili Srbin, ako Bog da. A dolazili mu i ništi i ubogi. Dolazili mu na glas i po djelu, a on svakome podijelio, koliko mogao, a njemu Bog stostruko vratio! Nikoga mahrum sa svoga praga ne vratio, no gladna nahranio, žedna napojio, gola zaodio, strancu put kazao, a gospod Bog po zemanu duši njegovoj put u raj otvorio, ako Bog da!" - "Amin! Bog te čuo!" - "Što smo napomenuli njegovo ralo duboko i stado široko: ralo mu išlo u duboko, a stado u široko! Ralo mu rodilo, a stado mu se plodilo, ko u sretnoga i Bogu miloga Srbina, ako Bog da! Zdrav si mladiću! Hvala ti na podvorbi; ama nemoj, da se osramotimo i prevarimo, jer nam valja iskapiti ovu svu bardačinu za onog junačinu!"
Sada nagne bardakom pa popije polovinu, a drugu polovinu dade onome, te je stajao na nogama, dok je on nazdravljao. Ovaj primi bardak, pokloni se i govori:
- "Hvala na zdravici, časni dolibaša!"
- "Bogu na milosti!" - odgovori dolibaša.
- "U čije ti, brate, zdravlje vince ispio, Bog ga pomogao! Koja se najbolja rekla, ona se u Boga stekla, ako Bog da!" - pa nazdravi onome, te je s desne strane do dolibaše.
U domaćinovo zdravlje piju sve dva i dva po pun bardak vina.
Pošto se ova zdravica popije, onda zapjeva koji ima dobar glas:
"O, oj, sve u slavu Boga istinoga,
a u zdravlje brata domaćina..."
Zatim, zapjevaju dvije djevojke ili nevjeste ovu pjesmu:
"Zlatni kove i srebreni divno ti se sjaš,
divno ti se sjaš!
Domaćine, mudra glavo, još divnije znaš,
još divnije znaš!
U tebe su zlatni noži i svilen pojas,
i svilen pojas!
Više valja, domaćine, tvoj pošteni glas,
tvoj pošteni glas!
Nego tvoji zlatni noži i svilen pojas,
i svilen pojas!"
Nakon ove pjesme dolazi dolibaši bardak. Onda on zove domaćina:
"Oj, domaćine!"
- "Čujem te, časni dolibaša!"
- "Svako te dobro čulo i vidjelo, ako Bog da!"
Dolibaša se okrene onome mladiću s kojim je zajedno pio u domaćinovo zdravlje, pa ga zovne po imenu, a on odgovara:
"Čujem te i vidim, časni dolibašo!"
- "Svako te dobro čulo i vidjelo, ako Bog da! Hvala ti na uvezu! Ja ostario, pa ću sada malo sa starijim, a ti mi to družine oko sebe razgovori, dok se opet sastanemo!"
Potom se okrene domaćinu:
"E, brate, domaćine! Sad ćemo ja i ti da pijemo ovi bardak zajedno, ama me nemoj izdati!" - "Neću, časni dolibašo, neću, ako Bog da!" - odgovara domaćin.
- "Zdrav si mi, brate, domaćine! Najskorašnju rekosmo i za tvoje zdravlje Boga molismo, a ovu ćemo za tvojijeh krsnijeh kumova i prijatelja, života i dobroga zdravlja, ako Bog da! Gdje ti god koji kum i prijatelj bio, zdravo ti bio! Koji ti ove godine došao, te s tobom tvoje slavno krsno ime proslavio, došao ti i dogodine! Koji ti nije mogao doći, daj Bože, zdrav bio, pa došao kad mogao, ako Bog da! Bog ti dao kumova od bogatih domova, a prijatelja od vrsnih rodova! Sve se kumovao i prijateljio, drage volje, a bez nevolje, ko sretni i Bogu mili Srbin, ako Bog da!"
"Kud god, brate domaćine, hodio od sinjega mora do tihoga Dunava, sve na kumove i prijatelje nahodio! Sve stare uzdržavao, a mlade pridobivao, koliko je volja i milost Njegova, ako Bog da! Zdrav, brate! Za tvoje kumove i prijatelje!"
Коментари