Zlatni presek


Beograđanin Peđa Milosavljević uprostio Euklidovu konstrukciju zlatnog preseka

Stari Srbi znali tajnu

 

Kuće Lepenskog vira i egipatske piramide građene po istovetnoj konstrukciji. Pomerio granicu svesnog poznavanja zlatnog preseka za oko 3.300 godina u prošlost

 

Dvadesetsedmogodišnji Beograđanin Peđa Milosavljević je dizajner koji je "svratio" u svet geometrije i fizike i doveo u pitanje konstante ovih nauka koje su hiljadama godina bile svetinja.

Sa dvadeset godina, na prvoj godini studija Fakulteta primenjenih umetnosti uspeo je da uprosti Euklidovu konstrukciju zlatnog preseka koja se koristila oko dve i po hiljade godina, a samo tri godine kasnije usavršio je svoju prethodnu postavku, koja će, kako tvrdi, pomeriti granice naučnog saznanja.
Zlatni presek zasnovan je na tome, da je odnos manjeg dela geometrijske duži prema većem delu, isti kao i odnos većeg dela prema celini. Sve stvari u prirodi u svojoj osnovi sadrže zlatni presek, kao vid savršene prirodne podele, simetrije i ravnoteže. Anatomija čoveka je u potpunosti podređena zakonima zlatnog preseka i odnosima bliskih njemu.
Reformatori "zaturili" staro pismo
Iako su stanovnici ovog podneblja imali svoje azbučno vinčansko pismo, još 5.500 - 3.200 g. p. n. e ono nema nikakve sličnosti sa sadašnjom ćirilicom. Naime, iako je čak 20 od 26 znakova vinčanskog pisma bilo istovetno sa srednjovekovnom srpskom ćirilicom, posle reformi prvo Ćirila i Metodija, a kasnije Vuka Karadžića, ta se sličnost potpuno izgubila.





Na primer, zlatni presek kod čoveka određuje se u srazmeri, tako da je razdaljina između vrha temena i vrhova prstiju na opruženoj ruci ista kao između stopala i pupka.
Ovaj najsavršeniji način deljenja upotrebljavali su stari Grci u vajarstvu, slikarstvu, arhitekturi, estetici uopšte kao i nauci. Tokom vremena, a na osnovu iskustva, utvrđen je, kao jedan od osnovnih zakona prirode.

Još su filozofi predsokratovci tumačili tajnu harmonije zlatnog preseka, ali su je objašnjavali na svoj način. Kasnije, svoje viđenje zlatnog preseka dao je i Euklid i na osnovu njegove postavke vršena su kasnija tumačenja.
Tajnu za koju se smatralo da je izgubljena "pronašao" je Milosavljević. Njegova istraživanja, kako dokazuje, pomerila su granicu svesnog poznavanja zlatnog preseka za oko 3300. godina u prošlost, smestivši je u kulturne tekovine naroda balkanskog Podunavlja, a ne, kako se do sada smatralo, u epohu antičke grčke.
- Rekonstruisao sam kuće Lepenskog vira koje su stare preko sedam hiljada i osamsto godina, kao i slova vinčanske azbuke mlađa za skoro hiljadu i po godina. Slova vinčanske kulture ustanovio je arheolog Miloje M. Vasić prilikom prvih istraživanja praistorijske Vinče, a koje je objavio 1912. godine - priča Milosavljević.
Veliko iznenađenje predstavlja novootkrivena veza između geometrije kuća Lepenskog vira i estetike vinčanskog pisma. Vinčansko pismo i oblici kuća zasnovane su na istovetnoj geometrijskoj metodi, na šta je ranije ukazivao i Radivoje Pešić (profesor na Milanskom univerzitetu).



- Poznavanje zlatnog preseka vezivano je za antičko doba, ali je još egipatska kultura poznavala tajnu zlatnog preseka, pa savremena shvatanja teoretičara o tome da su egipatske piramide građene bez svesne upotrebe zlatnog preseka padaju u vodu, tvrdi Milosavljević i napominje da Egipćani, ne samo da su znali za zlatni presek već su i piramide zasnovane na potpuno istovetnoj osnovi zlatnog preseka koja je otkrivena i u kulturi Lepenskog vira, a koja je starija od egipatske za preko tri, a od grčke za oko pet hiljada godina. Po njemu, kuće Lepenskog vira i egipatske piramide u osnovi imaju istu konstrukciju.
Najzanimljiviji deo Milosavljevićevog istraživanja jeste otkriće veze između kulture Lepenskog vira (5800. g. pre n. e.), Vinče (4300. g. p. n. e.) i srednjovekovne srpske kulture, uprkos tome što dosadašnja istorijska saznanja ne uviđaju nikakvu vezu između stanovnika koji su preko 70 vekova naseljavali područje današnje Srbije.
Neobjašnjivo je i to da razne civilizacije, koje su smatrane naprednijim ( Grčka, Rim, Vizantija Otomanska i Austro-ugarska imperija), a koje su se smenjivale na ovim područjima nisu preuzele lepensko i vinčansko tumačenje zlatnog preseka.


Naime, Milosavljević je u zadužbinama srpskih srednjevekovnih loza Nemanjića, Hrebeljanovića, Lazarevića i Brankovića otkrio da je korišćen isti geometrijski princip, koji je upotrebljavan sedam hiljada godina ranije na prostoru Balkanskog poluostrva.
Manastiri Studenica, Manasija, smederevska tvrđava, kuće iz Lepenskog vira i slova vinčanskog pisma na prvi pogled nemaju ništa zajedničko. Ono što ih povezuje je primena istog geometrijskog principa - zlatnog preseka. Tu razliku ili sličnost, verovali ili ne, otkrio je Milosavljević.

Dragica Gavrilović

Коментари

Популарни постови са овог блога

Stare reci i zaboravljeni izrazi

ЉУБАВНЕ НАРОДНЕ ЛИРСКЕ ПЕСМЕ

Dizanje ili ispijanje u slavu