Pravi i lažni Vidovdan

PRAVI I LAŽNI VIDOVDAN

Bogu Sunca i svjetlosti Svetom Vidu, Svetovidu ili Belom Vidu pripada dan sa najvise suncanih sati u godini: dan ljetnog solsticija i prvi dan ljeta. Kao praznik taj Vidovdan od 28. juna nalazi se u crkvenim kalendarima tek od 1894. godine i obiljezava Kosovsku bitku 1389. godine, a ne stvarni pocetak ljeta te godine. Crkva je to tako obiljezila drzeci se onog stiha epske narodne poezije "Sjutra jeste sveti Vidov danak" i istorijskih zapisa o 15. junu kao danu Kosovske bitke, ne znajuci da je narodni pjesnik pogrijesio. Ucinjeno je to radi odnarodjivanja nacionalne svijesti Srba i usmjeravanja Srba ka laznom nacionalizmu, udaljavajuci Srbe od vijekovnog naslijedjenog rodovjernog hriscanstva.

Dan Kosovske bitke jeste bio 15. jun julijanskog kalendara, ali u to vrijeme Vidovdan je padao dva dana ranije, 13. junajulijanskog kalendara.


Crkveni kalendar iz "Danice" Vuka S. Karadzica za 1826. godinu: 15. juna u crkvenom kalendaru nema Vidovdana

 
Vukova "Danica" za 1834. godinu, 15. jun kao dan sv. proroka Amosa i sv. kneza Lazara. Nema Vidovdana

Pravi Vidovdan 15. juna po julijanskom kalendaru padao je od sredine 11. do pocetaka 12. vijeka u kojem je rodjen Stefan Nemanja, dakle oko 350 godina prije Kosovske bitke. Zbog tkz. opste precesije Sunce se "pomjera" kroz sideralni julijanski kalendar i u nase doba prvi dan ljeta pada na 8. jun julijanskog ili 21. jun gregorijanskog kalendara.

Vidovdan su slavili Srbi predhriscanske vjere, kao i svi Sloveni i prije primanja hriscanstva, jer su obozavali boga Sunca, boga svjetla Bijelog Vida ili Svetovida, tj. Belog Vida (na sanskritu svet upravo znaci bel, bijel, svijetal, vidan). 

I nakon primanja hriscanstva rodovjerni Srbi nastavili suda obiljezavaju svoje predhriscanske praznike vezane za kalendarske promjene pa i Vidovdan kao prvi dan ljeta i da ga slave. Zato su od vizantijske ili grkopravoslavne Crkve bili proglaseni za jeretike, a u vrijeme Nemanjica zvali su ih poluvjercima i Nemanja ih je zestoko kaznio kad se podcinio vizantijskoj Crkvi radi politicog priznavanja njegove mlade drzave i nasljedne vlasti njegovog potomstva nad tom drzavom, a car Dusan ih svojim zakonom trpi odvajajuci kao poseban diskriminisani stalez u svojoj drzavi.

Sve do Stefana Nemanji i sina mu Svetog Save, srbska Crkva odupirala se podcinjavanju Crkvi iz Carigrada i nisu priznavali njihova dogmatsko-kanonska ustrojstva donesena na Vaseljenskim saborima. Vjerovali su u Hrista i Svetu Trojicu po pravoslavnom Simvolu Vjere cuvajuci sve svoje predhriscanske praznike i obicaje. Tako su vjerovali svi Srbi, pa i Nemanjin brat Miroslav i svi srbski velikasi sa narodom zapadno od Nemanjine drzave. To je bila vjera Crkve Bosanske i svih bosanskih krstjana. Skoro isto tako vjeruju svi danasnji Srbi i tu vjeru je vladika Nikolaj Velimirovic tridesetih godina proslog vijeka definisao kao svetosavlje, mada srbska vjera nije po Svetom Savi svetosavlje, nego je sveto slavlje, tj. svetoslavlje ilirodovjerno hriscanstvo.

Pravi Vidovdan je 8. juna po julijanskom kalendaru (21. juna po papskom). To je kalendar Srba svetoslavskog rodovjernog pravoslavlja.

U bitci na Marici 1371. godine istoričari kazu da je izginulo 60-70 hiljada Srba, pa šta? Da li je to nekome Srbinu na pameti? Nije, jer to zvanična politička vlast i SPC ne forsiraju, čak i ne spominju. A zašto? Jesu li oni izginuli samo za zemaljsko carstvo ili su i oni bili pravoslavni hrišćani?

I dok god Srbi slave svoj poraz lažnog Vidovdana, gubiće na svim poljima opšteg nacionalnog interesa, jer kosmički metafizički zakon kaže: Ko poraze slavi, biće pobijeđen, a ko pobjede slavi, pobijediće! 
Hrist je to vrlo kratko objasnio: "Neka ti bude po vjeri tvojoj". 

Od kad Srbi počeše slaviti poraz na Kosovu na dan lažnog Vidovdana, od tada propadaju srbske dinastije, države, i propada i propada srbski narod u cjelini.