Nekoliko riječi od samotne paganke

Nekoliko riječi od samotne paganke

Kada sam krenula paganskim putem prije skoro jednog desetljeća (wow! ne mogu vjerovati da je zaista prošlo toliko vremena!), mislila sam da sam jedina osoba koju zanima paganizam u svom gradu, a možda čak i u svojoj državi. Ispočetka me je ovo naprosto frustriralo jer sam samo htjela učiti od nekoga, ili barem učiti s nekim. Očito, nisam mogla naći učitelja i, nakon što sam pročitala nekoliko inspirativnih knjiga, zaključila sam da mi ne treba učitelj. Shvatila sam da će mi sve što trebam naučiti doći od univerzuma, ili od mojih instinkta (a nekoliko knjiga tu i tamo ne može naštetiti). Tako sam neko vrijeme bila zadovoljna učeći o paganizmu sama.

Tada je internet učinio svoje jer sam zahvaljujući njemu upoznao prekrasne ljude preko foruma. Do ovoga dana tvrdim da su mi razgovori s ovim ljudima pomogli oblikovati vlastite stavove i mišljenja o paganizmu. Nakon nekog vremena sam shvatila da mi samo razgovaranje/tipkanje nije dovoljno. Samo sam htjela prakticirati svoju vjeru. Pošto ovo nisam mogla više odgađati, počela sam sama prakticirati.

Nisam znala nikoga tko je dijelio moj interes sve do jednog dana dok me univerzum nije blagoslovio jednim poznanstvom. Ovo je poznanstvo preraslo u prijateljstvo i sa sobom donijelo nekoliko novih veza koje su također s vremenom procvale i ojačale. Uskoro su me i ova prijateljstva dovela do novih prijateljstava, a s njima i do prekrasnih novih iskustava. Usput rečeno, samo je jedna od ovih osoba živjela u mom gradu!

Šest godina. Toliko mi je trebalo da nađem ljude s kojima mogu prakticirati, makar su živjeli na drugom kraju države. Zanimljivo je kako univerzum zna kada smo spremni za ovakve stvari. Kada se prisjećam ovog razdoblja, shvaćam su od ovih šest godina barem tri bile provedene u svojevrsnom duhovnom čistilištu u kojemu nisam bila sigurna što točno želim. Počela sam dolaziti do određenih zaključaka i u potpunosti prakticirati svoju vjeru otprilike u isto vrijeme kada mi je univerzum poslao sve ove predivne ljude. Ukratko, što pokušavam reći jest da svi dobijemo ono što nam treba u pravo vrijeme.

Od tada stvari samo idu na bolje. Prije godinu-dvije, saznala sam da ipak nisam jedina paganka u svom gradu - ima nas poprilično. I naš maleni krug ljudi pomalo raste. Nismo prozelitirali, ili išta slično tome radili. Ljudi su nas naprosto kontaktirali na ovaj, ili onaj način i moram priznati da je svatko od njih naposljetku ispao prekrasan. Zapravo dosta često radimo skupa u posljednje vrijeme; proslavili smo nekoliko zadnjih ezbata zajedno, napravili par invokacija, a čak i slavili svoj prvi sabat zajedno ovog Mabona! :D

Kada malo bolje razmislim, ne mogu se zapravo više ni nazvati samotnom pagankom...barem ne u punom smislu riječi. Usprkos tome, bila sam samotnjak veći broj godina i znam kako je raditi sam. I dan danas ponekad radim sama, ali samo za posebne, osobne prilike.

Iako samostalni rad ima svoju draž i pozitivne strane, osoba se ponekad može osjetiti usamljenom, pogotovo ako je izrazito društvena po prirodi. Na primjer, sabati bi trebali biti vrijeme slavlja, gozbi, plesa, pjevanja i tako dalje. Teško je ovo sve raditi sam. No, ezbati su znatno drukčiji. Osobno mi je lakše obaviti ritual za ezbat sama nego proslaviti neki sabat. Samostalni rad može stvoriti još nekoliko prepreka. Jedna od najvećih na koje sam ja naišla je bilo podizanje energije. Nedavno sam došla do zaključka da je podizanje Stošca moći najvažniji dio svakog rituala (bio on ezbat, sabat, ili ritual neke druge vrste). Stožac moći, ili bilo koja druga metoda podizanja energije koju koristite, tvori srž rituala i definira njegovu energiju, ishod i jačinu. Grupa s kojom radim je postala odlična u podizanju energije i ne mogu opisati koliko uživam radeći ovaj dio rituala s njima. Naravno, mnogo je teže sam podignuti energiju iz očitih razloga.

Ipak, samostalni rad može imati i svoje prednosti. Kao prvo, mnogo je manje organizacije uključeno. Možete naprosto započeti ritual bilo gdje i bilo kada ako radite sami. Uz to možete improvizirati cijeli ritual ako želite. Ali kada radite u grupi, treba se sve sudionike pozvati, odrediti vrijeme i mjesto, naći prikladnu lokaciju, napisati ritual, uskladiti svih i tako dalje. Ovo iscrpi osobi prije nego što je sam ritual uopće počeo. Također, kada radite sami, sve možete prilagoditi svojim potrebama i sklonostima. Neki ljudi preferiraju raditi u nebeskoj odori (nagi), ali im to nije ugodno u grupi. Drugi imaju problem s opuštanje tijela i ispuštanjem glasa pred grupom, ali nemaju nikakve inhibicije kada rade sami. Onda je tu i pitanje tradicija/pravaca; kada se radi u grupi, treba se uzeti u obzir da svaka osoba ne treba slijediti isti paganski pravac. Stoga svaki grupni ritual treba biti prilagođen i općenite naravi tako da se svatko osjeti ugodno i jednako uključenim za njegova trajanja. Kada radite sami, možete stvoriti ritual koji je specifičan za vašu tradiciju/pravac i u potpunosti prilagođen vašim uvjerenjima. Uz ovo, samostalni rad vam omogućava da radite mnogo osobnije radove i u njih ukomponirate znatno više introspekcije. Neki ljudi meditiraju o pitanjima izrazito privatne prirode, mole bogove za pomoć oko intimnih problema, zahvaljuju im se za osobne stvari i izvode magijske radove kako bi pospješili svoj privatni život. Nije svatko spreman ove stvari podijeliti s grupom ljudi. Dakle da, samostalni rad također ima svoje pozitivne strane.

Ako ste vi samotnjak i čitate ovaj post, imam vam nekoliko stvari za reći. Prvo vam želim čestitati na vašoj hrabrosti i upornosti. Nije lako raditi sam(a); znam kakav je osjećaj. Kao drugo, nadam se da uživate na vašem samostalnom putu te da vas on ispunjava. No, ako vas on ne ispunjava i ako biste voljeli imati grupu s kojom biste mogli raditi, ne brinite se; pravi ljudi će ući u vaš život kada za to dođe vrijeme. Svatko se osjeća kao da hoda svojim putem sam na početku. No ubrzo vam se ljudi počnu priključivati u vašoj šetnji; oni dolaze na vaš put iz malenih, bočnih, skrivenih ulica, pokazuju vam prečace i naposljetku vam postaju vodiči i prijatelji, kao što i vi njima postajete.

U slučaju da želite još čitati o samotnjačkom putu, o njemu sam pisala i prije u svojim postovima po imenu "Eklekticizam i wicca" i "Samotnjaci vs. koveni". U slučaju da ste samotnjak i u potrazi za kvalitetnom literaturom, onda za vas imam još lijepih prijedloga. Začudili biste se koliko je knjiga napisano posebno za samotne pagane/wiccane. Evo nekoliko mojih najdražih knjiga koje su mi znatno pomogle prvih nekoliko godina moga duhovnog puta. :) Nadam se da ćete  uživati u njima jednako koliko i ja. ^^

Starhawk - Spiralni ples

Raymond Buckland - Vještičje umijeće

Raymond Buckland - Wicca for One

Scott Cunningham - Wicca, a Guide for the Solitary Practitioner

Marian Green - A Witch Alone

Deborah Lipp - The Elements of Ritual
Od srca vam preporučam da ih pročitate ako planirate koračati samotnjačkim putem još neko vrijeme. Zaista će vam poslužiti. :) Želim vam puno sreće!
Do sljedećeg puta,
vaša Witch's Cat
izvor