Nekoliko riječi od samotne paganke
Nekoliko riječi od samotne paganke
Kada
sam krenula paganskim putem prije skoro jednog desetljeća (wow! ne mogu
vjerovati da je zaista prošlo toliko vremena!), mislila sam da sam
jedina osoba koju zanima paganizam u svom gradu, a možda čak i u svojoj
državi. Ispočetka me je ovo naprosto frustriralo jer sam samo htjela
učiti od nekoga, ili barem učiti s nekim. Očito, nisam mogla naći
učitelja i, nakon što sam pročitala nekoliko inspirativnih knjiga,
zaključila sam da mi ne treba učitelj. Shvatila sam da će mi sve što
trebam naučiti doći od univerzuma, ili od mojih instinkta (a nekoliko
knjiga tu i tamo ne može naštetiti). Tako sam neko vrijeme bila
zadovoljna učeći o paganizmu sama.
Tada je internet učinio svoje jer sam zahvaljujući njemu upoznao
prekrasne ljude preko foruma. Do ovoga dana tvrdim da su mi razgovori s
ovim ljudima pomogli oblikovati vlastite stavove i mišljenja o
paganizmu. Nakon nekog vremena sam shvatila da mi samo
razgovaranje/tipkanje nije dovoljno. Samo sam htjela prakticirati svoju
vjeru. Pošto ovo nisam mogla više odgađati, počela sam sama
prakticirati.
Nisam znala nikoga tko je dijelio moj interes sve do jednog dana dok me
univerzum nije blagoslovio jednim poznanstvom. Ovo je poznanstvo
preraslo u prijateljstvo i sa sobom donijelo nekoliko novih veza koje su
također s vremenom procvale i ojačale. Uskoro su me i ova prijateljstva
dovela do novih prijateljstava, a s njima i do prekrasnih novih
iskustava. Usput rečeno, samo je jedna od ovih osoba živjela u mom
gradu!
Šest godina. Toliko mi je trebalo da nađem ljude s kojima mogu
prakticirati, makar su živjeli na drugom kraju države. Zanimljivo je
kako univerzum zna kada smo spremni za ovakve stvari. Kada se prisjećam
ovog razdoblja, shvaćam su od ovih šest godina barem tri bile provedene u
svojevrsnom duhovnom čistilištu u kojemu nisam bila sigurna što točno
želim. Počela sam dolaziti do određenih zaključaka i u potpunosti
prakticirati svoju vjeru otprilike u isto vrijeme kada mi je univerzum
poslao sve ove predivne ljude. Ukratko, što pokušavam reći jest da svi
dobijemo ono što nam treba u pravo vrijeme.
Od tada stvari samo idu na bolje. Prije godinu-dvije, saznala sam da
ipak nisam jedina paganka u svom gradu - ima nas poprilično. I naš
maleni krug ljudi pomalo raste. Nismo prozelitirali, ili išta slično
tome radili. Ljudi su nas naprosto kontaktirali na ovaj, ili onaj način i
moram priznati da je svatko od njih naposljetku ispao prekrasan.
Zapravo dosta često radimo skupa u posljednje vrijeme; proslavili smo
nekoliko zadnjih ezbata zajedno, napravili par invokacija, a čak i
slavili svoj prvi sabat zajedno ovog Mabona! :D
Kada malo bolje razmislim, ne mogu se zapravo više ni nazvati samotnom
pagankom...barem ne u punom smislu riječi. Usprkos tome, bila sam
samotnjak veći broj godina i znam kako je raditi sam. I dan danas
ponekad radim sama, ali samo za posebne, osobne prilike.
Iako samostalni rad ima svoju draž i pozitivne strane, osoba se ponekad
može osjetiti usamljenom, pogotovo ako je izrazito društvena po prirodi.
Na primjer, sabati bi trebali biti vrijeme slavlja, gozbi, plesa,
pjevanja i tako dalje. Teško je ovo sve raditi sam. No, ezbati su znatno
drukčiji. Osobno mi je lakše obaviti ritual za ezbat sama nego
proslaviti neki sabat. Samostalni rad može stvoriti još nekoliko
prepreka. Jedna od najvećih na koje sam ja naišla je bilo podizanje
energije. Nedavno sam došla do zaključka da je podizanje Stošca moći
najvažniji dio svakog rituala (bio on ezbat, sabat, ili ritual neke
druge vrste). Stožac moći, ili bilo koja druga metoda podizanja energije
koju koristite, tvori srž rituala i definira njegovu energiju, ishod i
jačinu. Grupa s kojom radim je postala odlična u podizanju energije i ne
mogu opisati koliko uživam radeći ovaj dio rituala s njima. Naravno,
mnogo je teže sam podignuti energiju iz očitih razloga.
Ipak, samostalni rad može imati i svoje prednosti. Kao prvo, mnogo je
manje organizacije uključeno. Možete naprosto započeti ritual bilo gdje i
bilo kada ako radite sami. Uz to možete improvizirati cijeli ritual ako
želite. Ali kada radite u grupi, treba se sve sudionike pozvati,
odrediti vrijeme i mjesto, naći prikladnu lokaciju, napisati ritual,
uskladiti svih i tako dalje. Ovo iscrpi osobi prije nego što je sam
ritual uopće počeo. Također, kada radite sami, sve možete prilagoditi
svojim potrebama i sklonostima. Neki ljudi preferiraju raditi u nebeskoj
odori (nagi), ali im to nije ugodno u grupi. Drugi imaju problem s
opuštanje tijela i ispuštanjem glasa pred grupom, ali nemaju nikakve
inhibicije kada rade sami. Onda je tu i pitanje tradicija/pravaca; kada
se radi u grupi, treba se uzeti u obzir da svaka osoba ne treba
slijediti isti paganski pravac. Stoga svaki grupni ritual treba biti
prilagođen i općenite naravi tako da se svatko osjeti ugodno i jednako
uključenim za njegova trajanja. Kada radite sami, možete stvoriti ritual
koji je specifičan za vašu tradiciju/pravac i u potpunosti prilagođen
vašim uvjerenjima. Uz ovo, samostalni rad vam omogućava da radite mnogo
osobnije radove i u njih ukomponirate znatno više introspekcije. Neki
ljudi meditiraju o pitanjima izrazito privatne prirode, mole bogove za
pomoć oko intimnih problema, zahvaljuju im se za osobne stvari i izvode
magijske radove kako bi pospješili svoj privatni život. Nije svatko
spreman ove stvari podijeliti s grupom ljudi. Dakle da, samostalni rad
također ima svoje pozitivne strane.
Ako ste vi samotnjak i čitate ovaj post, imam vam nekoliko stvari za
reći. Prvo vam želim čestitati na vašoj hrabrosti i upornosti. Nije lako
raditi sam(a); znam kakav je osjećaj. Kao drugo, nadam se da uživate na
vašem samostalnom putu te da vas on ispunjava. No, ako vas on ne
ispunjava i ako biste voljeli imati grupu s kojom biste mogli raditi, ne
brinite se; pravi ljudi će ući u vaš život kada za to dođe vrijeme.
Svatko se osjeća kao da hoda svojim putem sam na početku. No ubrzo vam
se ljudi počnu priključivati u vašoj šetnji; oni dolaze na vaš put iz
malenih, bočnih, skrivenih ulica, pokazuju vam prečace i naposljetku vam
postaju vodiči i prijatelji, kao što i vi njima postajete.
U slučaju da želite još čitati o samotnjačkom putu, o njemu sam pisala i prije u svojim postovima po imenu "Eklekticizam i wicca" i "Samotnjaci vs. koveni".
U slučaju da ste samotnjak i u potrazi za kvalitetnom literaturom, onda
za vas imam još lijepih prijedloga. Začudili biste se koliko je knjiga
napisano posebno za samotne pagane/wiccane. Evo nekoliko mojih najdražih
knjiga koje su mi znatno pomogle prvih nekoliko godina moga duhovnog
puta. :) Nadam se da ćete uživati u njima jednako koliko i ja. ^^
Od srca vam preporučam da ih pročitate ako planirate koračati samotnjačkim putem još neko vrijeme. Zaista će vam poslužiti. :) Želim vam puno sreće!
Do sljedećeg puta,
vaša Witch's Cat
izvor
Коментари