Kako je slovenska mitologija demonizovana, potisnuta i na kraju — gotovo zaboravljena

 Kako je slovenska mitologija demonizovana, potisnuta i na kraju — gotovo zaboravljena

I za to možemo u velikoj mjeri zahvaliti hršćanstvu

Preskakala sam vatru kad sam bila mlađa.

Tokom ranih letnjih meseci, moja porodica i ja smo pravili lomaču u šumi ili pored reke, jeli smo pečeni krompir, pevali i plesali oko vatre, a neki od nas – uglavnom deca – čak smo trčali ili skakali preko nje.

Svidelo mi se to.

I ne, nikada nisam opekao noge.

Ali do relativno nedavno, nisam shvaćao da je ova praksa ukorijenjena u stoljetnim slovenskim paganskim vjerovanjima. A zapravo, dosta je naših običaja.

Ipak, nikada nismo učili ni o čemu od toga u školi. Ništa o ranim slovenskim plemenima. Ništa o drevnim religijskim ritualima i tradicijama. I ništa o slovenskoj mitologiji.

Da, slovenska mitologija.

Vjerovatno ste čuli za grčke, rimske, nordijske ili anglosaksonske mitologije, ali šanse nisu slovenske.

Šta se desilo sa tim? I zašto čak i moderni Sloveni još uvijek nerado priznaju da je ikada postojao?

Šta se desilo sa paganskim Slovenima?

Pitao sam roditelje o slovenskom paganstvu prije nekog vremena. A oni su odgovorili: 'Oh, to su samo ta luda vjerovanja koja su naši preci imali prije nego što je uvedeno kršćanstvo.'

Luda uverenja, ha ?

Pa, barem su prepoznali da je zaista bilo nečega prije kršćanstva. Jer sve do danas još uvek postoji ova pogrešna ideja da su Poljska — odakle sam ja — i druge slovenske zemlje uvek bile hrišćanske.

Ne, nismo.

Povjesničari vjeruju da slovenska mitologija može pratiti svoje korijene još od neolita. I ostali smo pagani u suštini sve do oko 10. veka kada je hrišćanstvo počelo da bude u modi.

Međutim, pokrštavanje Slovena u početku je bilo spora i — u mnogim slučajevima — površna pojava . Razumljivo je da nisu bili voljni da prihvate vjeru koja je toliko udaljena od njihove. I tako, čak i kada su njihove vođe i monarsi bili kršteni, većina običnih ljudi je i dalje bila paganska.

Tokom 11. i 12. stoljeća, mnoge pobune i ustanci - često predvođeni volkhovima , paganskim sveštenicima ili šamanima - izbili su nasuprot kršćanstvu. Jedan od najpoznatijih primjera narodnog otpora dogodio se 1168. na rtu Arkona, koji je bio posljednja tačka otpora polabskih Slavena. Ali u brutalnom prikazu moći, kršćanski osvajači predvođeni biskupom Absalonom uspjeli su uništiti njihove hramove, sve idole i druge kultne artefakte.

I nedugo nakon toga, kršćanstvo je nasilno nametnuto drugim slovenskim regijama koje su u to vrijeme ostale paganske - uglavnom zapadnim i baltičkim Slovenima - od strane papa i zapadnih vladara kroz sjeverne križarske ratove.

Naoružani osvajači razbili su većinu naših paganskih statuta, idola, ikonografije i artefakata. Slovenski hramovi su rušeni, a na njihovim mjestima podignute hrišćanske crkve. Kršćanski praznici zamijenili su sve paganske.

Iako su neki Sloveni nastavili da obožavaju svoja božanstva i održavaju svoje obrede stoljećima nakon pokrštavanja, nisu ostavili gotovo nikakve tragove svoje paganske religije. Danas nemamo sačuvanih svedočanstava o slavenskim molitvama ili mitovima, malo ikonografije i gotovo da nemamo artefakata — a svakako ni spektakularnih arheoloških nalaza.

Ali nijedan zaborav nikada nije savršen ili potpun.

A ostaci slavenskih puteva preživjeli su skriveni na vidiku.

Slovenska mitologija još nije sasvim zaboravljena

Početkom 20. veka, nekoliko istoričara — uključujući Aleksandra Gieysztora, jednog od najuspešnijih proučavalaca slovenske religije — počelo je da prikuplja sekundarne podatke o slovenskoj mitologiji kako bi rekonstruisalo što više drevnih slovenskih ideja.

I srećom, u evropskoj toponimiji ostavljeni su mnogi tragovi slovenskog paganizma, uključujući nazive naselja, rijeka, planina i sela. Mnogi su bili skriveni u spisima srednjovekovnih hrišćanskih hroničara. Mnoge se mogu naći u slovenskim narodnim pričama, legendama i običajima. A neki bi se čak mogli rekonstruisati upoređujući slovenske podatke s podacima iz drugih indoevropskih kulturnih tradicija.

Kao rezultat toga, danas konačno bolje razumijemo u šta su vjerovali naši slovenski preci i kome su se klanjali.

Iako nije sigurno da li je slavenska religija imala organizirani panteon bogova uporediv s drugim indoevropskim kulturama, neki slavenski bogovi i boginje pojavljuju se u raznim mitovima i folklornim pričama.

Jedan od najpoznatijih je Perun , bog munje i neba. Veles ili Volos — bog mora i haosa — često se naziva drugim najvažnijim. Tu je i Triglav, troglavi bog budnosti; Svetovid , zvani i Svantovit ili Sventovit, višeglavi bog sunca, svjetlosti i dobre žetve; Marzana ili Morana, boginja zime i smrti; Mokosh, boginja plodnosti, i mnogo, mnogo više.

Ali za razliku od senzualnih, opakih grčkih i rimskih bogova ili moćnih hinduističkih bogova, slovenski bogovi ne izgledaju baš kao bogovi. Oni su prijatelji životinja i prirode. Njihova tijela su od gline ili kamena, a kosa od žitarica i grana. Nose odjeću od trave i cvijeća.

Oni su kao hipi verzija svih ostalih drevnih božanstava.

Osim velikih bogova, Sloveni su svijet doživljavali oživljenim raznim duhovima, uključujući duhove vode ( mavka i rusalka ), šuma ( lisovyk ), polja ( polyovyk ), domaćinstva ( domovina ), bolesti, sreće i ljudskih predaka. .

Imali su i čitav niz demona.

Ako ste gledali Netflixov The Witcher — zasnovan na seriji fantastičnih knjiga koje je napisao poljski pisac Andrzej Sapkowski — već biste trebali biti upoznati s nekim od najistaknutijih stvorenja drevne slovenske demonologije, poput kikimora i striga.

Osim što su obožavali bogove, boginje i duhove, paganski Sloveni su imali i mnogo rituala i ceremonija vezanih za godišnje praznike i usmjerenih na radost i ljepotu. Mnogi su izvođeni na otvorenom, oko prirodnih prostora, poput gajeva svetog drveća, izvora rijeka, brda i kamenja. Mnogi su uključivali odavanje počasti bogovima kroz turnire, pjesmu, ples i ponudu hrane.

A neke od njih uključivale su ples ili skakanje preko krijesa – baš kao što sam ja radio kad sam bio dijete.

Opasnosti religijske superiornosti

Sada kada znam više o slovenskim paganskim vjerovanjima, ne slažem se sa stavom mojih roditelja o njima.

Uopšte ne mislim da su ludi .

Ako ništa drugo, imaju više smisla za mene od katoličke vjere koja mi je gurana u grlo od malena. Sva ta priča o važnosti bola i patnje, sotono, i stalnom strahu da će gorjeti u paklu zauvjek, traumatizirala je živu glavu iz mene. I mnogi drugi ljudi koji su odrasli kao kršćani.

I iskreno? Da sam imao izbor kao dijete, ne sumnjam da bih izabrao pagansko obožavanje bogova i duhova koji vole životinje umjesto jednog čovjeka na nebu koji zahtijeva da bude hvaljen i obožavan u svakom trenutku.

Možda je to nečija šolja čaja, ali nije moja.

Ono što je tužno, međutim, je to što ne samo da mi nikada nije dat nikakav izbor, već me nikada nisu učili o slovenskoj mitologiji. I do danas, većina onoga što sam ovdje napisao nije dio opšteg znanja ni u jednoj slovenskoj zemlji.

Kao da ne želimo ni da priznamo taj dio naše istorije i tradicije. Zašto?

Pa, otkako je hrišćanstvo došlo do srednje i istočne Evrope, sva slovenska paganska verovanja su bila bukvalno demonizovana . Kršćani su poistovjećivali panteon slovenskih bogova i boginja sa đavolima. Čak su tvrdili da su paganski Sloveni krvoločni varvari. I kršćanstvo je postalo obavezno.

Morali ste prisustvovati nedjeljnoj misi. I brzo kada je to bilo potrebno. I primite sakramente. I dajte novac Crkvi. Naravno. Ako niste — odmah ste klasifikovani kao pagan koji obožava đavole. A ljudi koji su uhvaćeni u paganskoj vjeri rizikovali su da budu premlaćeni, mučeni i da im izbiju zube.

To je vrlo kršćanski način na koji se vodi cijeli ovaj proces hristijanizacije. Znam.

I iako vas danas neće mučiti ili maltretirati zbog interesovanja za slovensku mitologiju, još uvijek postoji značajna stigma oko paganizma, vještičarenja i drugih nekršćanskih vjerskih i duhovnih praksi. Kada sam istraživao za ovaj članak, naišao sam na nekoliko članaka napisanih na mom maternjem jeziku koji su 'upozoravali' na 'mračnu i grešnu' slovensku pagansku vjeru i kako bi vas čak i traženje informacija o njoj moglo odvesti do samog Sotone.

U redu.

Ali upravo se to dešava kada tvrdite da je jedan sistem vjerovanja superiorniji od svih ostalih. Da je to 'jedina prava religija'. Da si ti u pravu, a svi ostali u krivu.

Ova vrsta fanatičnog razmišljanja je i izuzetno arogantna i opasna.

Kroz stoljeća — pa čak i danas — kršćanski misionari su često koristili taktiku demonizacije i uznemiravali ljude kada su pokušavali da ih preobrate u svoju vjeru zbog ovog zbrkanog religiocentrizma.

I nije samo slavensko paganstvo bilo meta demonizacije i uznemiravanja od strane hrišćana. To je također religija Indijanaca, tradicionalne afričke religije, hinduizam, pa čak i druge abrahamske vjere - judaizam i islam.

Iako je slovenska vera praktički prestala da postoji nekoliko vekova — a za to u velikoj meri imamo zahvalnost hrišćanstvu — dobra vest je da ona konačno doživljava preporod. Hiljade ljudi se sada vraćaju tradicijama svojih predaka.

I lično, mislim da je to odlična stvar.

Jer to takođe 

znači da će se obnoviti interes za rekonstrukciju naših drevnih jezika, obreda, tradicija i vjerovanja.

Sve stvari za koje smo mislili da smo zauvijek izgubili možda još nisu izgubljene.

medium.com