Tradicionalizam u raljama primitivizma
Pametni ljudi i mudre knjige, one debele koje obično izbjegavamo, tradiciju bi definirale kao usmenu predaju znanja, vještina, načina ponašanja i običaja unutar jedne kulture ili skupine
ljudi. No, složit ćemo se svi da korištenje ove riječi, kao ni samo
definiranje nije jednoobrazno, niti jednoznačno. Na kraju krajeva, svako
od nas ima neku svoju definiciju i viđenje tradicije. Nekima je
tradicija prenošenje znanja o uobičajenom, drugi tradiciju vide u zanatima, tradicionalnim jelima, odjeći,
kao i određenim ritualima, treći, pak, kao neka moralna pravila i
običaje. Ono u čemu se svi slažu jeste u činjenici da je tradicija nešto
što nasljeđujemo od naših predaka.
Možemo
li govoriti o tradiciji u 21. stoljeću? Ko je od nas još tradicionalan?
Šta se danas podrazumijeva pod tradicijom? Da li je tradicija dobila
novo ime, ili je još uvijek sastavni dio našeg života?
U
tranzicijsko – turbulentnom periodu kapitalizma, kada „od jutra do
sutra“ trčimo da bismo ostvarili makar osnove egzistencije, ko još mari
za tradiciju? Vjerujete li da još uvijek postoji tradicionalna supruga,
tradicionalne podjele poslova, običaji koji su nekada bili dio
svakodnevnice? Da li smo se promijenili mi ili vrijeme? Često čujemo od
starijih kako nostalgično uzdišu i s dozom sjete izuste kako su došla
nova vremena. Ko nam je kriv i zbog čega smo burek zamijenili Big Macom,
bajramsku baklavu pivom, nekadašnje igranke i derneke nazovi
diskotekama, razgovore uz kafu internetom? Ko nam diktira sva ta
pravila? Ili ćemo se opravdati, rekavši da to nije tradicija. To što
roditelji više ne čitaju djeci priče pred spavanje, mladi ne ustaju u
prijevoznim sredstvima starijima da sjednu, što učenici psuju Boga
učiteljima nije tradicija, niti je kada bilo tradicionalno. Da, uvijek
bismo mogli pronaći neko opravdanje. U tome smo uvijek bili dobri. Zašto
imamo utisak da se tradicionalno dovodi u negativnu konotaciju? Zašto
se nevine djevojke smatraju primitivnim, muškarci koji ne psuju
nazadnim, ili bolje rečeno nastranim? Zašto su religiozni ljudi
teroristi ili nacionaliste? Da li su, zaista, došla neka nova vremena
čija pravila treba da prihvatimo ili možemo kontra njih. Zašto je sve
manje tradicionalnih porodičnih okupljanja? Da li je i u vezama i
ljudskim odnosima tradicija ugušena i zatomljena? Da li je u skladu s
tradicijom da djevojka zaprosi momka, momak voli momka, djevojka siluje
momka, momak kuha, a djevojka kreči? Ili govorimo o nekoj budućoj tradiciji
koja čeka nove generacije. Može li tradicija biti univerzalna? Postoje
li stvari koje će uvijek, kakvo god vrijeme bilo, biti univerzalne? Da
li smo svjesni u kolikoj smo mjeri oskrvnarili našu tradiciju, osudili
je na propast, napravili ruglo od nje? Kako slavimo naše praznike? Kako
iskazujemo ljubav, poštovanje i toleranciju? Kako se odnosimo jedni
prema drugima? Svakako, samo ne tradicionalno
Kao
i uvijek, brojna pitanja. A mi ostajemo u čudu pred onim što
svakodnevno izranja pred nama. I jednog jutra se budimo u sasvim drugom
svijetu. Koja današnja djevojka zna razviti pitu, a momak neki od
zanata? Da li je tradicija evoluirala u nešto drugo, ili se promijenila
naša svijest o njoj? Da li nas je vrijeme pregazilo sa svim novim
konvencijama, pravilima, načinom shvatanja i razmišljanja, tačnije –
ideologijom 21. stoljeća.
Tragajući
za silnim odgovorima, postavili smo neka od navedenih pitanja i u našoj
anketi. Više od trideset posto mladih ljudi misli da nisu tradicionalni kao što su to njihovi roditelji, dok ih opet 45% planira praviti svadbu
i sami čin krunisanja veze proslaviti na jedan tradicionalan način.
Opet, vjerujem da će mali broj od njih 45% praviti svadbu kakvu su imali
neki od starijih članova njihove porodice. A o svadbenim običajima
bismo mogli do ujutru. Razlikuju se od sredine do sredine, ali većina
sadrži iste formalne obrasce i uobičajene rituale. Mnogi zaziru od njih,
ali kao što naša anketa pokazuje, još uvijek ima djevojaka koje se
zamišljaju u vjenčanici i muškaraca koji čekaju da prvi stanu mladenki
na nogu. 32% naših ispitanika namjerava biti tradicionalan roditelj,
28% ne razmišlja o tome, mišljenje njih 19% zavisi od partnera, a
negira ih 23%. Pokušali smo da doznamo šta je to još jedino
tradicionalno? Najveći broj, njih 41% smatra da je to proslava religijskih praznika, dok 30 % njih misli da više ništa nije tradicionalno. Ono u čemu se najveći broj naših ispitanika slaže, 51%, jeste u činjenica da nije ni do tradicije, društva, okoline, nego do nas samih.
Da,
kao i uvijek, ključ je u nama. Sami kreiramo svoj svijet i jedini dio
kosmosa koji možemo promijeniti smo mi sami. Da li smo onda tradicijska
druženja, svadbe, proslave, kola, igre, odjeću i hranu zamijenili nekom
drugom tradicijom, ili je to tradicija naših djedova, a mi imamo neku
drugu. Da li je naša današnja tradicija da tražimo štelu pri
zapošljavanju, kao i da svako svoga zapošljava. Onda je i tradicija da
samo zato jer je ime, i jer mu je taj i taj neko, on može sve. Tradicija
je i da čovjek od 50 ima djevojku od 19. Tradicija je da se sluša
turbofolk. Tradicija je...
Onda
ja nisam tradicionalan. Možda sam primitivan? No, takvu tradiciju ne
želim. Uvjeren sam da ćemo za nekoliko godina biti svjedoci neke nove
tradicije, a samim tim i nekih novih nas. Kao što nam sada postaje
tradicija, ismijavat ćemo ljude preko interneta zbog pogrešno
izgovorenih slova ili riječi, svađati se preko nacionalističkih ispada
na raznim forumima i pjesmama na youtubeu, život će nam ovisiti o broju
lajkova na fejsbuk računu, a život, onaj pravi, istinski – univerzalna
tradicija, kao što je do sada i tada će prolaziti pored nas, dok nas ne
smijene neke nove generacije. Iskreno se nadam - pametnijih ljudi. Ljudi
koji će prije svega – ljudi, koji će znati da žive život i uživaju u
njegovim blagodatima. No, ako je po ovome što im ostavljamo i što
trebaju od nas naslijediti – jadna je njihova tradicija.
Dok
tradicija opstaje, savremeni čovjek sve veći primitivac postaje. No, on
će vam radije i slagati da je tradicionalan, nego ne daj Bože –
primitivan. Blago majci, svi smo pri-mi-ti... - tradicionaliste.
Коментари